Narodni poslanik
Narodni poslanik je prva komedija Branislava Nušića, koju je napisao 1883. godine, kada je imao 19 godina. Zbog teme koju u njoj obrađuje, veoma brzo je naišao na sukob i neodobravanje vladajućih političara. Kralj Aleksandar Obrenović je smatrao da je ona "ruganje borcima za parlamentarizam". Pretpostavlja se da je zato ova komedija, čekala na izvođenje u pozorištu više od 10 godina, a pre nego što je postavljena na pozorišnu scenu tadašnje Srbije, pretrpela je određene izmene.
Bugenvilija - bogumila
Bugenvilija, ili bogumila kako se često naziva je jedna od najkoloritnijih tropskih puzavica. Njene raskošne krošnje jarkih raznovrsnih boja su neobičan ukras vrta, terase ili balkona. U svaki prostor unosi lepotu mediteranskog leta i sunca.
Marsel Mos - Vreme vršenja magijskog obreda
Kad god smo suočeni s pravim ritualima, odmah su tu i liturgijski priručnici, kao i precizno nabrajanje prigodnih okolnosti.
Brižljivo se određuje trenutak kada treba obaviti obred. Neke ceremonije se moraju obaviti noću, ili u izabrane noćne časove, na primer u ponoć; druge u određeno doba dana, pri zalasku ili izlasku sunca; oba sumraka, jutarnji i večernji, imaju posebnu magijsku vrednost.
Švabica
Pripovetku Švabica Laza Lazarević je najverovatnije napisao još 1876. godine, ali je nije objavio zbog autobiografskih crta. U pripoveci opisuje tok svoje velike ljubavi kroz 13 pisama. Pred kraj života, 1888. godine prerađuje prvo, drugo, jedanaesto i dvanaesto pismo; dalje nije stigao. Iako nedorađena, Švabica je dovršena pripovetka, a njen rukopis je sređen i štampan posle njegove smrti. Savremenici Laze Lazarevića su ovu pripovetku označili kao "prvi gradski ljubavni roman".
Ageratum - goruća ljubav
Ageratum, ili goruća ljubav se često gaji kao sezonsko, letnje cveće za zanimljive cvetne tepihe u vrtu, ali i kao ukras terasa i balkona. Iako postoje i varijeteti sa belim, ružičastim i ljubičastim cvetovima nazivaju ga i plave zvezdice, zbog plavih sitnih cvetova.
Fransoaz Sagan - O velikodušnosti
Velikodušnost je nestala iz naših navika, na žalost. Sve manje i manje ima ljudi koji su spremni da nešto urade "zabadava", da učine bilo šta, od čega neće imati koristi, neko čisto delo - jedno od onih koja, međutim, imaju ogromnu moć. Francuska prolazi kroz razdoblje lujfilipinske vulgarnosti: sve može da se kupi novcem. Nema više moralne otmenosti. U krugovima u koje ponekad zalazim postoje samo tri teme razgovora: najpre privatni život (ko s kim spava), svetska politika kroz prizmu sitnih interesa (poslednji govor Predsednika oslabiće naše poslove) i hvastanje (nedavno izvrgnuh ruglu gospodina Togitogovića). Ukratko, sve sama prostota. Ali to nije moja sredina. Nije to tradicionalna buržoazija: nikad nisam čula svoje roditelje da bi o tome razgovarali.