Grigor Vitez - Kad bi drveće hodalo
Kad bi drveće hodalo,
Šume bi se razilazile na sve strane.
Drveće bi hodalo,
A mahale njihove grane.
Pit Mondrijan - Crveno drvo
Svojim mnogobrojnim studijama drveća tokom perioda od pet godina između 1908. i 1913, Pit Mondrijan je demonstrirao svoj proces destilacije suštine lepote iz prirodno skladnih oblika. Drveće ga je privuklo zbog njihove složene i često haotične strukture. Ipak, istovremeno su to uravnotežene kompozicije koje takođe odražavaju svoje okruženje zajedno sa delovanjem vremena. Slika Crveno drvo poznatu i po nazivu Crveno drvo (veče), koju je naslikao između 1908. i 1910. godine smatra se za najznačajniju iz serije na temu drveta. Danas se ova slika nalazi u Gemeentemuseumu u Hagu.
Simbolika duda
Drvo duda je predstavljalo različite ideje među različitim kulturama i bilo simbol prirode, vere, rasta, a za neke i smrti. Neka od simboličkih značenja duda vezana su za njegova svojstva i uključuju podršku, negovanje i samopožrtvovanje. Veruje se da plod duda daje snagu, pojačava intuiciju, pomaže čoveku da se odbrani od sila tame, ali i da zaljubljenima ostvaruje ljubav. Prikazi simbola duda su česti u umetnosti.
Simbolika bora
U zemljama širom sveta gde rastu borovi, mnoge legende, verovanja i folklor okružuju ovo veličanstveno drvo. Bor simboliše plodnost, mudrost, dugovečnost, mir i daje ljubav i nadu. Koristio se kao pogrebno ili božićno drvce, a njegova smola za pročišćavanje, sterilisanje, u kadionicama za pročišćavanje svetog prostora hrama, za dočaravanje večnog. U umetnosti se pojavljuje kao simbol životne snage, u književnosti evocira očekivanje. On je takođe izvor inspiracije, a Pol Sezan je bio inspirisan borovima dok je slikao sliku Velika drveća, koja su i danas u njegovom vrtu u Eks en Provansi na jugu Francuske.
Aleksandar Sergejevič Puškin - Poziv
O, ako zbilja, dok je mrak
Kad san utiša duše žive,
I s neba padne sjajni zrak
Na neme grobne ploče sive.
Leonora Karington - Portret Maksa Ernsta
Nadrealistička slikarka, vajarka i književnica poreklom iz Velike Britanije Leonora Karington je 1937. godine na jednoj londonskoj zabavi upoznala nemačkog nadrealističkog umetnika Maksa Ernsta sa kojim je započela ljubavnu vezu. Par se preselio prvo u Pariz, a zatim u seosku kuću zvanu Les Alliberts u selu severno od Avinjona, gde je Leonora naslikala oko 1939. godine Portret Maksa Ernsta. Danas se ova slika nalazi u privatnoj kolekciji.