Anri Barbis - Nema jedne jedine otadžbine, lažu!
Lutamo pločnicima, kroz suton koji počinje da se pozlaćuje svetiljkama - u gradovima se noć kiti nakitima. Izgled tog sveta pružio nam je najzad, i nismo u stanju da se toga odbranimo, otkrovenje prave stvarnosti. Razlika koja se ocrtava između bića, razlika još dublja i nepremostivija od one rasne: podela određena, prosečena - i neoprostiva - koja postoji u zemlji između onih koji se koriste i onih koji stradaju... onih od kojih se traži da sve žrtvuju, sve, koji prinose do kraja svoj broj, svoju snagu i mučeništvo, i preko kojih gaze, napreduju, osmehuju se i uspevaju drugi.
Tomas Bernhard - Svoju zemlju doživeo sam kao perverznu pustolovinu, kao strahovitu zadrtost
Sanjao sam Austriju, i to veoma intenzivno, budući da sam odande utekao, Austriju kao najružniju i najbedniju zemlju na svetu. Sve što su ljudi u toj zemlji vazda smatrali lepim i divljenja vrednim, zapravo, ružno je i bedno, vazda odvratno, i u toj Austriji nisam našao ni jednu jedinu stvar koja bi uopšte bila prihvatljiva. Svoju zemlju doživeo sam kao perverznu pustolovinu, kao strahovitu zadrtost. Sve sami grozomorno unakaženi gradovi, zastrašujući predeo i ništa drugo, a u tim unakaženim gradovima i tom zastrašujućem predelu, ljudi - prosti, prevrtljivi i podli.
Hana Arent - Imanuel Kant o problemu organizovanja države
Neko bi pomislio da je Kantov problem na kraju njegovog života - kada su ga Američka, i još i više, Francuska revolucija, takoreći, probudile iz njegovog političkog dremeža (kao što ga Hjum u mladosti probudio iz dogmatskog, a Ruso u zrelosti iz moralnog) - bio kako da pomiri problem organizacije države s njegovom moralnom filozofijom, to jest sa diktatom praktičnog uma.
Tomas Hobs - O državi
Stvaranje države. - Jedini put da se osnuje takva zajednička vlast, koja bi bila u stanju da ih brani od najezde stranaca i uzajamnih nepravdi i osigura ih tako da se svojom vlastitom radinošću i plodovima zemlje mogu prehraniti i zadovoljno živjeti, jest taj, da svu svoju vlast i snagu prenesu na jednog čovjeka ili na skupinu ljudi, koji će, većinom glasova, sve svoje volje svesti na jednu.
Stanislav Vinaver - Pokvarenije buržoazije od ruske nema, niti može biti
- Vi hoćete da kažete, da je ruska radnička klasa isto tako pokvarena, kao oficiri i činovnici, i kao naša odvratna buržoazija - i da samo ovi, radnici, nisu imali ranije prilike da to pokažu...
- Ja to ne mislim. Pokvarenije buržoazije od ruske nema, niti može biti. Ona ne raspolaže mrvom patriotizma. Ona je sva bez ideala. Ona misli samo o zaradi i krađi. Ona nije u stanju da se žrtvuje ni za koga i ni za šta, pa čak ni za vlastite interese i vlastitu kožu. Ona je parazitska. Ona je podla.
Pismo Sergeja Jesenjina svom prijatelju i izdavaču Petru Čaginu
P. I. ČAGINU
(Moskva, 27. novembra 1925)
Dragi Petre! Pišem ti iz bolnice. Opet sam pao u postelju. Zašto - ne znam, i verovatno niko ne zna.
Vidiš, treba lečiti živce, a ovde su sve neki feldvebeli. Njihova teorija sastoji se u tome da zidovi leče bolje od ikakvog leka.