Ivo Andrić - O Vuku Stefanoviću Karadžiću
Prema sudu istorije književnosti, Vuk je ponikao i radio "u idejama suvremenog romantizma", kao što je i njegov mentor Kopitar "pripadao romantičarskom bečkom krugu". I formalno je tačno da Vuk ima sa romantičarima zajedničku polaznu tačku, tj. kult narodnih pesama i starine. Ali ono što ga od samog početka vidno odvaja i u čemu se on bitno razlikuje od istinskih romantičara, to je činjenica da njega iz prošlosti zanima redovno "živa starina", tj. ono iz prošlosti što utiče na sadašnjost i uslovljava budućnost naroda.
Krepao kotao
Vuk Stefanović Karadžić je kratku šaljivu priču Krepao kotao objavio u Srpskim narodnim pripovetkama. Ova priča se zasniva na duhovitim dijalozima seljaka i trgovca i ima snažan satirički naboj. Seljak u priči je prikazan kao prividna naivčina i glupak koji razotkriva tuđu glupost i tuđe mane, a trgovac kao gramziv čovek koji je spreman da iskoristi njegovu glupost i naivnost.
Pravda i krivda
Vuk Stefanović Karadžić narodnu bajku Pravda i krivda objavljuje u Srpskim narodnim pripovetkama 1853. godine u Beču. Tok bajke usmerava i vodi naivna moralnost po kojoj nepravda mora da bude ispravljena, a pravda mora da trijumfuje. U njoj se poništava stvarnost u kojoj su uspostavljena narušena moralna načela i oblikuje novi pravedan svet.
Zlatoruni ovan
Narodnu bajku Zlatoruni ovan je zapisao Lazar Marjanović, grčki učitelj u Zemunu, i poslao Vuku Stefanoviću Karadžiću koji ju je uvrstio u zbirku Srpske narodne pripovetke i objavio u Beču u štampariji Jermenskog manastira 1853. godine. Njena osnovna poruka je da se slab, nejak, obespravljen, marginalizovan čovek koji je u bajci predstavljen u liku siromašnog mladića može uzdići i pobediti svoje neprijatelje. On rešavanjem teških zadataka dokazuje svoju vrednost i biva za to nagrađen na kraju rukom careve kćeri.
Pala mu je sekira u med
Izraz pala mu je sekira u med se odnosi na iznenadnu i neočekivanu sreću, pogodan događaj koji ide na ruku. Umesto sekire u ovaj izraz se često u narodu dodaje kašika što slabi slikovitost izraza. Za nešto lepo što nam se desilo danas se, ponekad kaže da nam je pala kašika u med i ovaj izraz nema značenje istovetno sa osnovnim značenjem.
Vuk Stefanović Karadžić - Bogojavljenje
Srbi pripovijedaju da se noću uoči Bogojavljenja svake godine otvara nebo, i da će onda Bog dati svakome koji što zaište, samo da se ne ište više nego jedno. Gdjekoji stoje napolju po cijelu noć, ne bi li vidjeli kad se nebo otvori, ali to svaki ne može vidjeti. Tako se nekakav dogodio u sobi kad se nebo otvorilo, i ne imajući kad izići napolje (da se utom ne bi zatvorilo), promoli glavu kroz prozor da reče: "Daj mi, Bože, osmak blaga!"; pa u onome strahu i u hitnji mesto toga reče: "Daj mi, Bože, od osmak glavu!" U taj čas postane mu glava koliko osmak, tako da je nije mogao kroz onaj prozor uvući u sobu dok nijesu ljudi došli sa sjekirama i načinili prozor veći.
Vuk Stefanović Karadžić - Izbor Karađorđa Petrovića za vođu Prvog srpskog ustanka
Pošto se već Srbi odmetnu i podobro se zavade s Turcima, onda se ove šumadijske četobaše stanu razgovarati i dogovarati između sebe: "Ko će sad biti starješina? Nijedna kuća ne može biti bez starješine, a kamoli toliki narod? Valja da se zna koga ćemo pisati i slušati." Mlogi poviču da bude starješina harambaša Stanoje Glavaš (iz nahije smederevske, iz sela Selevca), jer je on gotovo najviše počeo, i dosad najviše Turaka pobio, i hajduci najviše za njim idu i slušaju ga.
Narodne junačke pesme
Narodne epske pesme su pevane vekovima, a sistematski ih je zapisao Vuk Stefanović Karadžić u XIX veku. Prema stihu u kom su ispevane, dele se na pesme dugog stiha, bugarštice koje imaju petnaest do šesnaest slogova i na pesme kratkog stiha, guslarske koje imaju deset slogova. Guslarske pesme, kao što i njihov naziv kaže pevaju se uz gusle, a njihova melodija je jednolika, otegnuta, široka, i odgovara potpuno njihovom sadržaju. Vuk ih je nazvao junačkim pesmama.
Doba za udaju i ženidbu u srpskim narodnim umotvorinama
Dva najvažnija kulta u životu patrijahalnog čoveka su kult plodnosti i kult predaka. Zato se u njegovom shvatanju o braku ističe težnja za dobijanjem dece. Crkveni i građanski propisi vodili su računa samo o fizičkoj zrelosti, koji su po mišljenju patrijahalnog čoveka bili od sporednog značaja i nisu bili u skladu sa njegovim mišljenjem o dobu za ženidbu i udaju.
Boj na Čokešini
U epskoj pesmi Boj na Čokešini, iz ciklusa o oslobođenju Srbije Filip Višnjić opeva poznatu bitku iz Prvog srpskog ustanka koja se po srpske ustanike neslavno završila. Bitka kod Čokešine vođena je između srpske ustaničke vojske pod komandom braće Nedić i turske vojske kod manastira Čokešina, ispod planine Cer nedaleko od Šapca na Lazarevu subotu 28. aprila 1804. godine.