Bilo je veoma važno u patrijahalnom društvu da momak i devojka stupe u brak na vreme, da ne zađu u godine. U jednoj narodnoj pesmi se peva: "Ko se docno oženio, svako dobro poželio!" Jedna narodna poslovica kaže: "Gavran grakće na jeli. - Pitajte ga što veli. - Gavran kaže i veli - nek se starac ne ženi". Ima mnogo manje narodnih poslovica, koje naglašavaju da ako momak ili devojka duže pričekaju sa brakom dočekaju, bolju priliku. Takva je, na primer narodna poslovica: "Koja pogača duže postoji, boljega gosta dočeka." Uverenje o dobu za ženidbu i udaju iskazano je i u narodnoj poslovici, koju je zabeležio Vuk Stefanović Karadžić u Srpskom rečniku: "Ženiti se mlad - prerano je, a star - prekasno je."
U patrijahalnom društvu se smatralo da momak i devojka, treba da uzmu svoju priliku. Pri tome je posebno isticano da im godine odgovaraju, na šta ukazuje slikovito narodna poslovica: "Teško momku s babom boraveći i đevojci u starca na ruci." Brak između stare i mlade osobe smatrao se za neprirodan, žalostan i tragičan. Na to ukazuju i narodne poslovice: "U starca mlada žena, bijeda gotova" ili "Staru čoeku mlada žena godimenat, a mladu čoeku stara žena pogibija". U jednoj narodnoj lirskoj pesmi "tica pjevica" kaže: "Što će starcu đevica? A mladiću babica?"
Devojke u patrijahalnom društvu retko se udaju za udovce, a momci se retko žene udovicama. Vuk Stefanović Karadžić u Srpskom rečniku kaže da se u Kučima rekne devojci koja pođe za udovca: "Šta učini bespameti jadna?"