Na to Stanoje odgovori: "Dobro, braćo! Ja sam hajduk, i mene hajduci slušaju, i slušaće me; ali sav narod nijesu hajduci, pa će ljudi sjutra reći: "Kuda ćemo mi za hajdukom? U hajduka niti ima kuće ni kućišta: sjutra kad Turci navale, on će u šumu, a mi ćemo ostati na mejdanu da nas Turci robe i haraju." Nego vi postavite starješinu kakvoga čoveka između vas koji je i dosad bio s narodom; a ja ću činiti što mogu, kao i dosad." Onda stanu premetati s jednoga na drugoga, i svaki od knezova i dosadašnjih poglavara stane otiskivati od sebe, izgovarajući se kako je koji znao, dok najposlije ne navale svi na kneza Teodosiju, iz nahije kragujevačke, iz sela Orašca, te on, uzevši na stranu nekolicinu od knezova, ne pokaže pravi uzrok zašto se svi odriču, govoreći: "Bog s nama, braćo! Kako ću ja, kao knez narodni, biti starješina hajdučkih četa? Ako sjutra turska vojska rupi u Srbiju, kako ću ja izići pred Turke? Šta li ću im kazati kad me zapitaju: "Ko pobi tolike Turke (jer vrana vrani očiju ne vadi) i popali turske kuće i džamije?" Hajduke i ovu momčad mi možemo lepo predati, ali kad se mi nazovemo poglavice hajdučke, nas ne može predati niko. Nego zasad neka bude starješina Kara-Đorđije, koji je kod Turaka i onako poznat kao hajduk; pa ako turska vojska odmah stigne u Srbiju, i Turci opet obladaju, on s hajducima neka bježi u šumu, a mi ćemo izići pred Turke i bacićemo krivicu na njega i na ostale hajduke, pa ćemo mi poslije njemu lasno izvaditi buruntiju i predati ga kao hajduka; ako li se što drukčije okrene, i ovo se protegne, mi ćemo vladati i zapovijedati, narod je nama svakojako u rukama." Kad potom svi navale na Kara-Đorđija da on bude starješina, i on se stane izgovarati da ne umije upravljati narodom, i da je zao i ljut, pa hoće odmah da ubije, onda mu knez Teodosije reče: "Što ti ne znaš, mi ćemo ti kazati; a što veliš da si ljut i zao, pa hoćeš odmah da ubiješ, baš takovi sad i treba." I tako se Kara-Đorđije primi starješinstva, i počevši odmah gospodarski suditi i zapovijedati, i mjesto prijetnje iz pištolja gađati, oglasi starješinstvo svoje po svoj Srbiji.
Iz dela Prva godina srpskoga vojevanja na dahije
