Branislav Nušić - Bojanu smatraju kao produženje reke Morače, koja slazi sa Crne Gore
Jutros rano, pošto sam na rahatluku i meku dušeku proveo pet punih dana u Skadru, utovariću se u čamac koji me čeka na Bojani kod velikog mosta, pod đumrukom skadarskim; spustiću se malo da uplivam u jezero, koliko da me želja mine, a za tim se povrniti i predati toku Bojaninu, te da me sobom odnese u Sinje More.
Velibor Gligorić - O komediji Pokojnik Branislava Nušića
Nušić je u Pokojniku dosledan svome patrijarhalnom stavu prema braku. I tu je žena "nevaljalica" koja vara muža, zbog nje je muž prinuđen da beži u svet, da odigra nešto slično od one istorije u Tolstojevom Živom lešu. Za vreme dok on stranstvuje kao fingirani samoubica, "pokojnik", beskrupulozni naslednici odnose mu lažju i prevarom imovinu i naučne radove.
Hajduci
Branislav Nušić je dečji roman Hajduci napisao 1933. godine, i kako je sam rekao lični doživljaji iz detinjstva su bili inspiracija za pisanje. U predgovoru delu objašnjava kako je roman napisao za dečicu svog prijatelja, jer su čitala jednu od njegovih knjiga koje nisu bile primerene za decu. Dao im je reč da će napisati nešto poučno i zabavno za njih, pa ovaj roman ima i posvetu.
Branislav Nušić - Istorija
Istorija se, kao što je poznato, deli na stari, srednji i novi vek. Ispred staroga veka, kao neki predgovor istoriji, postoji predistorijsko vreme, a na kraju istorije, posle novoga veka, kao pogovor ili možda kao “ispravka štamparskih grešaka“, što se obično i stavlja na kraju knjige, dolazi najnoviji vek. Uostalom, ovaj najnoviji vek, koji počinje revolucijom, i jeste u stvari ispravka štamparskih ili bolje reći političkih grešaka prošlih vekova.
Vlast
Branislav Nušić svoju komediju Vlast, pisanu davne 1937. godine nije završio. Uspeo je samo da završi drugi čin i napiše poslednju reč zavesa. U ovoj komediji osvetljena je njegova neprestana tema - vlast. Zaplet zasnovan na familiji kojoj se "posrećilo" da joj zet bude izabran za ministra otvara Pandorinu kutiju ostrašćenih želja i ambicija.
Narodni poslanik
Narodni poslanik je prva komedija Branislava Nušića, koju je napisao 1883. godine, kada je imao 19 godina. Zbog teme koju u njoj obrađuje, veoma brzo je naišao na sukob i neodobravanje vladajućih političara. Kralj Aleksandar Obrenović je smatrao da je ona "ruganje borcima za parlamentarizam". Pretpostavlja se da je zato ova komedija, čekala na izvođenje u pozorištu više od 10 godina, a pre nego što je postavljena na pozorišnu scenu tadašnje Srbije, pretrpela je određene izmene.
Branislav Nušić - Detinjstvo Marka Kraljevića
U Prilepu gradu kraljevao je nekada kralj Vukašin Mrnjavčević i imao je tri sina: Dmitra, Andrijaša i Marka.
Ovo što ću vam pričati bilo je u doba, kada je Kraljević Marko bio mali, vrlo mali. Još tada je on bio napredniji od sve dece, i svi su se čudili detetu koje je već u trećem mesecu starosti bilo tako teško da ga niko nije mogao na rukama nositi. U četrvtom mesecu mali Marko dobio je već zube, a u petom mesecu je i prohodao. Kada mu je bilo osam meseci, on je već govorio; a kada mu je bila puna godina dana, on se već tukao s decom na drumu i teško bi bilo detetu koje njemu šaka padne.
Branislav Nušić - Ministarsko prase
Zamislite taj maler da i g. ministrovo prase uteče, da i g. Ministar ostane bez praseta kao i ja; da i ja i g. ministar budemo iste sudbine.
Ali g. ministar, razume se, nije kao ja jurio za prasetom. On prosto telefonom javio Upravi varoši Beograda:
Branislav Nušić - Vašar
Bio vašar, veliki godišnji vašar, pa se sleglo tu sve i sva. Gmiže narod kao mrav izmeđ' kola, šatri i gomila espapa. Ovamo leži po zemlji grnčarija, tamo drvenarija, staklarija, gvožđarija, pa onda čitava brda lubenica i dinja. A šatra do šatre. U jednoj se prodaje platno, belo i šareno; u drugoj gotovo odelo, u trećoj medeni kolači, u četvrtoj perle, dugmad, igle, konci, češljevi i hiljadu drugih sitnurija.
Branislav Nušić - Hajduci
Nisu danas hajduci ono što su bili nekad, u našoj prošlosti. Sad se u hajduke odmeću zli ljudi, koji učine kakav zločin pa bi hteli da izbegnu kaznu, ili oni kojima je teško poštenim radom da teku sebi sredstva za život, pa hoće to da postignu haranjem i pljačkom, ne prezajući ni od zločina.