On bi još tada - a bilo mu je tek godinu dana - prstima razbijao orah koštunjak; uzeo bi na dlan lubenicu, po pet kila tešku, metnuo je na rame i odbacio po pet metara daleko, te bi se lubenica rascmekala u sto parčadi.
Kada mu je bilo dve godine, on je već jahao gola konja, a kada mu je bilo tri godine, on se peo uz krševe više manastira Treskavice, te odnosio mlade orliće koje je našao u orlovu gnezdu.
Ali ne samo što je bio jak i srčan, već je u maloga Marka bilo isto tako i mudrosti kao i snage. Nije mu bilo ni punih pet godina, a umeo je nadgovoriti i starca kojemu se beli brada do pojasa. Kaluđeri iz manastira Svete Bogorodice sa Treskavca silazili bi dole u Prilep, da se čude mudrosti detinjoj. I što oni - ništa, ali i učeni monasi iz atonske Svete Gore, kada bi pohodili dvorove srpskih vladara, ktitora svetogorskih, uvraćali bi u Prilep i divili se mudrosti detinjoj.
- Bog je ovome detetu darovao i razum i snagu, te biće da mu je namenio veliku slavu! - rekli bi monasi svetogorski.
Iz romana Hajduci