Artnit

Ljubav je veoma čest motiv poezije Milana Rakića. Njegova ljubavna poezija je često duboko senzualna, oslobođena sentimentalnosti i isprepletena bogatim refleksijama. Jedna od njegovih najpoznatijih ljubavnih pesama je Očajna pesma u kojoj se prepliću motivi ljubavi i prolaznosti života. Ona odzvanja bolnim jaukom zbog neumitnog odlaska mladosti i strasti.

Svaki je pojedinac formiran po svojoj kulturi, ali svaki joj daje i svoj doprinos, ili drugim riječima, kultura i ljudi djeluju uzajamno. Najneznatniji čovjek ima utjecaja na kulturu već po načinu kako je interpretira i po lagodnosti ili nelagodnosti kojom je doživljava. Često skromni ljudi obogaćuju kulturu novim elementima. Svaka je pjesma u jednoj glavi nikla, i onu koja se zove "narodna" netko je prvi zapjevao. Svaku inovaciju, svaki kulturni elemenat jedan je čovjek izmislio.

Jona se pomakne nekoliko koraka, pogne se i opet se preda svojoj tuzi... Obraćanje ljudima pričinja mu se već posve uzaludnim. Ne prođe ni pet minuta, a on se uspravlja, stresa glavom kao od osjećanja oštrog bola, i zateže uzde... Nije više mogao da izdrži. "U svratište! - misli on. - U svratište!"

Najpopularniji deo poezije Vojislava Ilića čini deskriptivna lirika. U njegovoj poznatoj pesmi Sivo, sumorno nebo u samo dve strofe stao je čitav svet umiranja i tuge. Priroda je postala pozadina na kojoj se odigrava prizor iz života. U pejzažni motiv pozne jeseni Vojislav Ilić prenosi svoja setna i elegična osećanja.