Artnit

Kako filozofija nije ništa drugo do proučavanje mudrosti i istine, moglo bi se s pravom očekivati, da će oni, koji su na nju utrošili najviše vremena i truda, uživati veći mir i vedrinu duha, veću jasnoću i očevidnost spoznaje nego drugi ljudi, i da će ih manje nego ostale uznemiravati sumnje i poteškoće.

Istinska obilježja realnosti ne pripadaju kategorijama prostora i materije, nego onima vremena i individualnosti. Prostor i vrijeme ontološki nisu jednako vrijedne kategorije: vrijeme je u mnogo čemu fundamentalnije od prostora. Prostorni su samo stvari i živa bića, uključivo procesi u kojima protječe njihov opstanak; a vremenski su osim toga također duševna i duhovna zbivanja. Baš u vremenu je sve realno, u prostoru samo dio - moglo bi se reći samo polovica realnoga svijeta, naime njegove niže tvorbe.

Anri Matis je između 1908. i 1931. godine napravio seriju četiri bronzana reljefa poznatu po nazivu Akt s leđa (Nu de Dos) koji izvrsno prikazuju umetnikovu potragu za suštinom ljudskosti. Ove Matisove najveće i najmonumentalnije skulpture su bile jedinstveni odlivak od gipsa sve do 1950. godine, kada su I, III i IV odlivene u bronzi, a Akt s leđa II ponovo otkriven 1955. godine, godinu dana nakon Matisove smrti. Serije su izlivene u dvanaest bronzanih izdanja, uključujući i jedno za umetnikovu porodicu od kojih se većina danas nalazi u muzejskim kolekcijama širom sveta.

Baveći se žanrovima portreta, pejzaža, mrtve prirode i slikanja istorije, nemački slikar, grafičar i pisac Maks Bekman stvorio je veoma ličnu i autentičnu verziju modernizma, začinjenu mitologijom i fantazijom. Poznat je po grafikama urađenim uglavnom između 1914. i 1923. godine. Najčešći motivi na njegovim radovima su bile unakažene figure, ptice, plesači, ogledala. Danas se bakropis Ispred ogledala iz 1923. godine nalazi u Muzeju moderne umetnosti u Njujorku.

Mnogoznačna, duboko-smislena povezanost religije, umjetnosti i filozofije, u kojoj su Istočnjaci živjeli, razdijeljena je kod Grka u diferncirana ostvarenja ovih triju oblika duhovnog stvaralaštva. Njihov jasni, samosvjesni duh oslobodio je filozofiju povezanosti s religijom kao i od vidovite simbolike pjesništva srodnog filozofiji i religioznosti. Njihova plastična snaga zora djelovala je na posebnom razvijanju vrsta duhovnog stvaranja. Tako je kod Grka, u isto vrijeme kad i filozofija, nastao i njen pojam i izraz φιλοσοφία xxx.

Da bi se kako treba objasnila prava priroda i bitni karakter pozitivne filozofije, neophodno je potreban općenit pogled na progresivan hod ljudskog duha promatran u cjelini; jer se neko shvaćanje može spoznati tek kroz njegovu povijest.

U prostranim ravnicama Eufrata čovek podiže jednu gorostasnu tvorevinu arhitekture; on je izgrađuje u zajednici, i zajedničnost građenja postaje ujedno svrha i sadržina same tvorevine. I zaista, ovo zasnivanje jednog društvenog saveza ne ostaje neko čisto patrijarhalno udruženje; naprotiv, to prosto porodično jedinstvo upravo se ukinulo i građevina koja se diže u oblake predstavlja objektiviranje toga ukinutog ranijeg jedinstva i ostvarenje jednog novog proširenog jedinstva.

Drugi XVIII vek je u pokretu. Ipak, Tijepolo u Vircburgu pravi svoje remek delo - jednu od najneobičnijih slika svih vremena. Ironija barokne umetnosti je da nikada nije tako velika kao kada je ugrožena, nikada tako pobedonosna kao u trenutku u kojem svet, za koji je vezana, počinje da tone.

- Da - reče Evald sa čudnovatim smeškom - ja čak ne moram da idem ni smrti u susret. Mnogi ljudi je usput sreću. Ona se plaši da stupi u njihove kuće i poziva ih napolje, u tuđinu, u rat, na visoku kulu, viseći most, u divljinu ili ludilo. Mnogi odlaze po nju i nose je na svojim ramenima kući, a da to i ne primećuju. Jer smrt je troma; kad je ljudi neprekidno ne bi uznemiravali, možda bi i zaspala.

I najednom on sve to vide u drugoj svetlosti. "Slepo crevo! Bubreg", reče on sebi. "Nije u pitanju slepo crevo, nije u pitanju bubreg, već je u pitanju život i... smrt. Da, bio je život i evo odlazi, odlazi, a ja ga ne mogu zadržati. Da. Zašto obmanjivati sebe? Zar nije jasno svima, osim meni, da umirem i pitanje je samo broja nedelja, dana - odmah, možda. Bila je svetlost, a sad je mrak. Ja sam bio ovde, a sad ću biti tamo! Kuda?" Obuze ga jeza, prestade disati. Čuo je samo udarce srca.