Ponekad prešavši u čamcu preko reke Tuk, tražili su školjke. Oseka je ostavljala na obali morske ježeve, meduze i školjke. Deca su trčala da uhvate pahuljice pene koje je vetar nosio. Talasi, kao uspavani, razlivali su se preko žala kad bi naišli na pesak. Žalo se pružalo unedogled, ali su prema kopnu njegove granice bile dune koje su ga odvajale od Bare, široke ravnice u obliku trkališta. Kad bi se tuda vraćali, Truvil bi u dnu padine brežuljka rastao pri svakom koraku, i sa svim svojim nejednakim kućama izgledao kao da se rascvetao u nekom veselom neredu.
Iz pripovetke Prostodušno srce (knjiga Tri pripovetke)