Artnit

Četvrtak, 12 Mart 2020 11:21

Gustav Flober - Truvil bi u dnu padine brežuljka rastao pri svakom koraku Istaknut

Klod Mone - Na obali Truvila Klod Mone - Na obali Truvila

Skoro su se uvek odmarali na jednoj livadi, gde im je Dovil bio s leve strane, Havr s desne, a pred njima široka pučina. More je bleštalo u suncu, glatko kao ogledalo, tako tiho da mu se jedva čuo šum, sakriveni vrapci su cvrkutali, a iznad svega se nadvio ogroman svod neba. Gospođa Oben je sedela i nešto krpila; Virginija je pored nje preplitala trsku, Felisita je brala cvetove lavendla, Pol kome je bilo dosadno hteo je da se krene.

Ponekad prešavši u čamcu preko reke Tuk, tražili su školjke. Oseka je ostavljala na obali morske ježeve, meduze i školjke. Deca su trčala da uhvate pahuljice pene koje je vetar nosio. Talasi, kao uspavani, razlivali su se preko žala kad bi naišli na pesak. Žalo se pružalo unedogled, ali su prema kopnu njegove granice bile dune koje su ga odvajale od Bare, široke ravnice u obliku trkališta. Kad bi se tuda vraćali, Truvil bi u dnu padine brežuljka rastao pri svakom koraku, i sa svim svojim nejednakim kućama izgledao kao da se rascvetao u nekom veselom neredu.

Iz pripovetke Prostodušno srce (knjiga Tri pripovetke)

Pročitano 1780 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Razglednica Gustav Flober - Truvil bi u dnu padine brežuljka rastao pri svakom koraku