Nekoliko minuta činilo se kao da more igra žmurke sa njima. Katkada bi mu bili tako blizu da su mogli da vide bele tačkice za koje su ljudi u kamionu rekli da su talasi. Sledećeg trenutka videli bi ga, bila je to samo pruga u daljini. Osiju je trebalo izvesno vreme da shvati da vide isto more iz različitih pravaca dok su pratili krivudavi put pored obale.
Iznenada, bili su upravo pored mora, odvojeni od njega samo betonskim zidom. Osi je posmatrao ogromno prostranstvo plavozelene vode i oseti nostalgiju za prijateljskom bliskošću potoka u njegovom seocetu. Sada je mogao da vidi talase kako udaraju o zid, i mogao je da čuje kako more diše i brekće kao da je živo. Vozili su u tišini, kao da je nekako bilo nepristojno smejati se i pevati u prisustvu strahopoštovanog bića pored njih.
Iz priče Strah od mora