Artnit

Sreda, 16 Oktobar 2013 16:56

Lament nad Beogradom Istaknut

Dizajn korica knjige Lament nad Beogradom Dizajn korica knjige Lament nad Beogradom

Stihove poeme Lament nad Beogradom Miloš Crnjanski je ispevao daleko od svog dragog grada, domovine, u tuđini. To je njegovo poslednje veliko pesničko delo, poklon gradu koji je bio simbol njegovih životnih uspona i padova.

Čitav svet i život, život stradalnika; sve vreme: prošlo, sadašnje i buduće sabrani su u Lamentu kao luči i žiži. Poema Lament nad Beogradom je složena iz dve kontrastne celine. U prvoj celini, koja je mračna i crna govori se o ništavilu lutanja pesnika. U drugoj celini sija Beograd koji raste i traje, mesto večitog sjaja i sreće, gde će Miloš Crnjanski naći svoje konačno utočište, mir i grob.

Sa zrelošću i gorkim iskustvom lutalice, sa osećanjem konačnog smirenja, pesnik doživljava svoju prošlost kao studenu jezu "kvara" i raspadanja. Njegova čitava prošlost izgleda kao neugodan i ružan san, kao neuspela šala. Pejzaži su zamrli; uzmutile su se bistre i zvonke vode u kojima je gledao nebesa i treperenje zlatnih zvezda, a u dubinama video smeh i suze Srema. Ala prolaznosti guta pejzaže mekane Toskane i vrele Španije. Pesnika opsedaju misli o slučajnosti svega što se zbilo i u svemu tome ne vidi nikakve logike i nužnosti.

Prošli život stoji izvan pesnika kao opomena o kraju, koji je isti za sve. On je osuđen da se razapinje tom prošlošću, ne može da je svlada, niti ima moć da je zaboravi. Život koji mu se vraća je poremećen, pustošan, a ono što je nekada bilo izgubilo je čar postojećeg. U slici stalnog osipanja sve ide u sunovrat, u bezdan iz koga dopire još samo lelek besmisla i nereda. Negacija života nadvladava nekad svojom neminovnošću i sam život. Međutim, prizivanje prošlog života pokazuje i da taj isti život ničim ne može da odoli ponovnom rastu i bujanju novog rađanja mladosti.

Pesnik se odriče satrvene gomile uspomena koje čine minuli život, i traga za višom, trajnom lepotom i duhovnom nadoknadom. On traži sklad čiji smisao prevazilazi trenutak. Cilj tog traženja je Beograd kao oličenje vrednosti koja se ne menja, postojanosti koja odoleva i ohrabruje. Beograd je izvesnost, jednak i stamen, traje i nadilazi svaku pojedinačnu egzistenciju, dok sve ostalo pored njega izgleda potpuno nesigurno i nepouzdano. On je jedino moguće utočište posle svih stradanja i jedina poznata topla sigurnost kojoj se pesnik uvek vraća. Svojom lepotom i miloštom Beograd razgaljuje sve suze i tuge, u njemu su sva izgubljena dobra, on je "uzglavlje meko" i "poslednji šapat". Snagom svoje ljubavi Beograd, "kao sunce topi led suza", ublažava i leći tuge ljudske, pretvara ih u radost. Zato mu pesnik kaže: "U Tebi nema besmisla, ni smrti" i zove ga belim labudom koji stoji razmahnutih krila kao da će svakog časa sunuti u visine. Njegova svetlost obasjava i najmračnije časove ljudske i pesničke sudbine. U njemu se razvedrava oblačno nebo pesnikovog duha i smiruje košmar ustreptalih emocija. "Ti i plač pretvaraš kao dažd u šarene duge." kaže mu pesnik. Stradanja pesnika su ublažena toplinom povratka i nadom da će ga zemlja "uzeti na krilo svoje". Sve se rastapa u poslednjoj pesnikovoj želji da, kao nekada Odisej, posle grdnih iskušenja i svakojakih proba, konačno ugleda željeni dim sa Itake.

Lament nad Beogradom Miloša Crnjanskog je himna odolevanju velikog grada, Beograda koja zvuči i kao molitva tom istom gradu. Slika Beograda prerasta u simbol večnosti, života i životvornosti uopšte. On se, konačno, pokazuje kao jedina nužnost u moru iznenadnih i grubih slučajnosti. Dok prošlost tinja i dotrajava, Beograd je snažno zacrtan u svojim konturama Avale, Kalemegdana, Save i Dunava, i stoji kao tvrđava u kojoj su skrivena mnoga blaga. U tom večnom gradu Miloš Crnjanski nalazi svoje poslednje utočište i mir.

Pročitano 9752 puta Poslednji put izmenjeno Subota, 29 Juni 2019 10:28

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Lament nad Beogradom