Naš grad se polako razliva u dubini ispod mene. Grad koji volim i mrzim. Grad opkoljen planinama, vremenom i strahom, jer prošlost nije ništa drugo do strah. Prevazišao sam ga. Odvojio sam se od vremena i prošlosti. Napuštam grad sa kojim sam srastao i koji nikada nisam uspeo da napustim.
Do sada.
Uspeo sam.
Održavam visinu, vetar i pravac.
Uspeo sam iako niko u to nije verovao.
Niko mi nije verovao. Nisam verovao ni sam sebi.
Penjem se i obasjava me sunce koje izranja iznad horizonta.
Horizont nije gladak. On je kvrgav jer su takvi i oblaci. I naši sni. I naši životi.
Noći nikada nisu bez snova a nebo nikada nije bez oblaka. Tamo su, iako ih ne vidimo i ne osećamo.
Iz romana Grand hotel