Rvem se sa smrću koja uništava cijeli ocean i u usporedbi s kojom je moja smrt obična kapljica vode koja će ishlapiti. Da bih svoj vlastiti život uzdignuo makar za djelić milimetra iznad samrtne propasti mora, vjera mi mora biti čvršća od Kristove, mudrost dalekovidnija od mudrosti najvećeg proroka. Moram biti toliko vješt i strpljiv da uobličim ono čega nema u jeziku našeg vremena, jer sve ono što nam je danas jasno, posve je beznačajno. Oči su mi beskorisne jer odražavaju sliku poznatoga. Cijelo mi tijelo mora postati stalna traka svjetla što će se kretati sve brže i brže, a da se nikada ne zaustavi, nikada ogleda, nikada ne jenja. Grad raste kao rak; ja moram rasti kao sunce. Sunce sve dublje i dublje nagriza meso; ono je nezasitna bijela uš koja će već jednom crknuti od ispraznosti. Umorit ću glađu tu bijelu uš koja me podgriza. Umrijet ću kao grad, da bih opet postao čovjekom. Stoga zatvaram uši, oči i usta.
Iz romana Jarčeva obratnica
