Artnit

Četvrtak, 15 April 2021 10:41

Egon Šile - Pustinjaci Istaknut

U svom ranom ekspresionističkom periodu tokom 1911. i 1912. godine Egon Šile je stvorio veliki broj nemirnih, mističnih slika kao što su Pustinjaci, Otkrovenje, Mrtav grad i Samoposmatrač. U svojoj najpoznatijoj slici iz tog perioda, duplom portretu Pustinjaci iz 1912. godine, Egon Šile slika sebe sa Gustavom Klimtom, čiji je raskid sa neoklasicizmom i ukrašenim stilom ekspresionizma imao glavni uticaj na njegov rani rad. Ova slika se danas nalazi u muzeju Leopold u Beču.

Slika Pustinjaci spada u najalegoričnije radove u umetničkom stvaralaštvu Egona Šilea. U vreme kada je slikao, on je već sebe doživljavao kao neku vrstu sveštenika umetnosti, vizionara koji vidi i otkriva stvari koje ostaju sakrivene od običnih ljudi. Naziv slike Pustinjaci sugeriše ulogu umetnika koju je Šile uočio, iako slika svakako prikazuje elemente duhovnog. Pustinjački motiv takođe evocira Šileovu egzistencijalnu koncepciju umetnika kao figuru koja postoji na marginama društva.

Slika Pustinjaci prikazuje Egona Šilea i Gustava Klimta spojene u jednu duplu figuru tamnom bojom njihovih dugih crnih ogrtača, koji homogenizuju njihova tela, i na taj način prikazuju ulogu umetnika kao ulogu crnila biblijskog mraka. Figura na levoj strani je sam Egon Šile koji se može jasno prepoznati iz fizionomije, dok druga figura prikazuje njegovog prijatelja i mentora Gustava Klimta, mada bi, prema drugim tumačenjima, to mogao biti i Franjo Asiški ili otac umetnika. Klimt obučen u odevni predmet po kome je bio poznat, kao da spava ili da počiva na ramenima Šilea i uglavnom je sakriven u pozadini. Dobijena forma evocira sliku jedne tamne figure, što ukazuje na samopouzdanog naslednika Egona Šilea koji pretpostavlja ogrtač starog majstora. Ova umetnička pozicija, kao preteča Klimta, u izvesnom smislu izranja iz tela Klimta, ali prkosno i jedinstveno zureći predstavlja Šileov položaj.

Egon Šile je u pismu svom kolekcionaru i meceni Karlu Rajninghausu napisao o slici Pustinjaci: "To nije sivo nebo, nego žalosni svet u kojem se nalaze dva tela, u njemu odrasla sama, organski došla sa zemlje; zajedno sa figurama, čitav svet treba da predstavlja 'oronulost' svih bića; jedna jedina uvenula ruža koja izdiše svoju belu nevinost, suprotno vencu od cveća na obe glave." Šile naglašava: "Kako figure ostaju neodređene, trebalo je da izgledaju iskrivljeno, tela onih koji su umorni od života, samoubilačka, a opet tela puna sentimenta. Zamislite dve figure kao oblak prašine sličan zemlji koji želi da se nakupi i mora da se sruši zbog nedostatka energije."

Pročitano 1538 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Paleta Egon Šile - Pustinjaci