Krokus je rod cvetnica iz porodice irisa i obuhvata oko 90 vrsta višegodišnjih biljaka koje rastu iz lukovica. Samoniklo raste u centralnoj Aziji, severnoj Africi i na Bliskom istoku, centralnoj i južnoj Evropi.
Prvi zabeležen kultivar krokusa pojavio se na Mediteranu, uglavnom u oblasti Krita. Freske nađene na mestu Knososu na Kritu, kao i na mestu Akrotiri na ostrvu Santorini na Egejskom moru prikazuju cvet krokusa.
Krokusi rastu do visine od 10 cm. Sve vrste krokusa imaju uske i duge listiće, koji podsećaju na vlati trave i u središnjem delu imaju belu štraftu.
Vrste krokusa koje se sade u leto ili jesen cvetaju u februaru i martu, a vrsta krokusa, takozvani šafrani, cvetaju u jesen, a sade se u proleće. Cvetovi imaju peharast oblik koji se sužava u cev na stabljici, i mogu biti ljubičasti, plavi, žuti, beli, i dvobojni.
U staroj Grčkoj se cvet krokusa javlja u mnogim mitovima, i postaje inspiracija umetnicima. U starom Rimu povezivan je sa festivalom plodnosti, Lupercalia. Legendarno se povezuje sa Danom zaljubljenih. Po legendi krokus je doneo vid slepoj devojci, a njena prva vizija je bila njegov cvet i Valentinova beleška "od Valentina".
Krokus simboliše mladalačku radost i vedrinu. Kada se poklanja njime se izražava strast za životom i kao da se kaže: "Drago mi je da ste u mom životu."
Kao baštenske biljke krokusi se sade u kamenjare, po rubovima vrta, ispod drveća i grmlja. Mogu da formiraju cvetne staze koje zanimljivo izgledaju uz zeleni travnjak. Najlepši su posađeni u grupama. Mogu da se sade i u saksije ili žardinjere i ukrašavaju eksterijer doma. Lako se gaje, jer se brzo prilagođavaju na novu sredinu.