Artnit

Ponedeljak, 05 Mart 2018 11:43

Žrtveni jarac - prebacivanje krivice na nevinu žrtvu Istaknut

Vilijam Holman Hant - Žrtveni jarac Vilijam Holman Hant - Žrtveni jarac

Pod pojmom žrtveni jarac najčešće se podrazumeva nevina žrtva na koju se prebacuje tuđa krivica i koja ispašta za tuđe grehe. Ovaj pojam je opisao i dao mu naziv britanski antropolog Džejms Džordž Frejzer u delu Zlatna grana, objavljenom 1890. godine. U mnogim primerima iz različitih sredina on potvrđuje svoje postavke o iskonskom običaju ljudskih zajednica da pokušavaju sebe da razreše zla obrednim prenošenjem na živa ili neživa bića.

Pojam žrtveni jarac potiče iz biblijske priče, koja opisuje poseban obred u kome su stari Jevreji svake godine ritualno žrtvovali jarca tako što su ga izgonili u pustinju natovarenog njihovim gresima, kako bi Bog iskalio svoju ljutnju kažnjavajući nedužnog jarca, a ne njih.

U kriznim trenucima za zajednicu, kao što su bili glad ili kuga stari Grci su nalazili opšteg krivca, obično roba, osobu sa telesnom manom ili zločinca, koga bi zajednica isterala iz svojih redova u obredu pročišćenja. Stari Atinjani su za religijski festival Thargelia, posvećen Apolonu i Artemidi, nakon šestog i sedmog dana slavlja birali dvoje najružnijih ljudi. Ovaj par je vođen po gradu, tučen zelenim grančicama, ponekad kamenovan i zauvek izbacivan iz grada. Verovalo se da je na ovaj način grad bio zaštićen od bolesti još godinu dana.

Tokom drevnog rimskog verskog praznika Luperkalije sličnom pastoralnim svetkovinama, sveštenici zvani Luperci bi presekli remene žrtvenih životinja, psa i jarca, a potom bi se presvukli u odranu kožu žrtava i trčali oko zidova starog grada Palatine udarajući štapom građane Rima, posebno žene dok bi prolazili. Verovalo se da udaranje kožom žrtvenog jarca leči sterilitet kod žena. Po ranom rimskom zakonu nevinoj osobi je bilo dozvoljeno da preuzme kaznu drugog koji je priznavao svoju krivicu.

Razlog zašto je jarac izabran za žrtvu na koju se prenose ljudski gresi se može naći u mitologiji mnogih naroda. Prema srpskim narodnim verovanjima jarac je postao od đavola. Jarac se smatra i za oličenje zala, kao što su na primer raskalašnost i blud. Zato su i u starogrčkoj mitologiji satiri prikazivani kao kozonogi i dlakavi demoni, koji su i oblikom ušiju bili nalik na jarca.

U metaforičkom smislu, prauzor žrtvenog jarca je služio kao opši model za slučajeve u kojima se ljudi oslobađaju svojih nevolja i osećanja krivice prebacujući njihov teret na druge. Među ljudima postoji i danas običaj da se zajednička krivica, za neuspeh svali samo na jednog člana zajednice, koji onda postaje žrtveni jarac.

Posebno u kriznim društvenim situacijama kada zbog frustracije, nagomilana agresivnost stanovništva nema gde da se isprazni žrtveni jarci često postaju nemoćne, marginalne ili nezaštićene manjinske grupe na koje se usmerava nagomilana, potisnuta i pomerena agresivnost. U zapadnim društvima to su bili Jevreji, crnci, Azijati i druge verske, etničke ili rasne grupe u manjinskom položaju, kao što su na primer migranti, specifične intelektualne, profesionalne, političke ili grupe sa posebnim životnim stilom.

Pročitano 2025 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Društvo Žrtveni jarac - prebacivanje krivice na nevinu žrtvu