Artnit

Nedelja, 12 April 2015 11:07

Alaster Makintajer - “Koje priče ili kojih priča sam ja deo?“ Istaknut

Počinje da se rađa centralna teza: čovek je u svojim postupcima i praksama, kao i svojim funkcijama, suštinski - životinja koja priča priče. On nije suštinski, ali to postaje tokom svoje istorije, pripovedač priča koje teže istini. Međutim, ključno pitanje za ljude se ne tiče njihovog sopstvenog autorstva; ja na pitanje "Šta mi valja činiti?" mogu da odgovorim samo ako mogu da odgovorim na prethodno pitanje "Koje priče ili kojih priča sam ja deo?"

To jest, mi stupamo u ljudsko društvo sa jednim ili više nametnutih karaktera, uloga koje su nam dodeljene i mi moramo da naučimo kakve su one da bismo bili u stanju da razumemo kako drugi reaguju na nas i kako se naše reakcije na njih mogu razumeti. Deca uče ili loše nauče o onome i što dete jeste i što roditelj jeste, kakva je podela likova u drami unutar koje su oni rođeni i kakvi su običaji sveta slušajući priče o zlim maćehama, izgubljenoj deci, dobrim ali zavedenim kraljevima, vučicama koje doje blizance, najmlađim sinovima koji ne naslede ništa već moraju sami da se probiju u svetu i najstarijim sinovima koji protraće svoje nasleđe na raskalašan život i idu u progonstvo da žive sa svinjama. Lišite decu priča i ona će ostati bez scenarija, postaće uplašeni mucavci u svojim postupcima, baš kao i na svojim rečima. Otuda nema drugog načina da razumemo bilo koje društvo, uključujući i naše sopstveno osim kroz zalihu priča koje konstituišu njegove početne dramske mogućnosti. Mitologija, u izvornom značenju te reči, u srcu je stvari. Viko je bio u pravu, a isto tako i Džojs. A takva je, takođe, bila i ona moralna tradicija od herojskog društva do njegovih srednjovekovnih naslednika prema kojoj pričanje priča igra ključnu ulogu u našem vaspitavanju za vrline.

Iz dela Traganje za vrlinom

Pročitano 2155 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Društvo Alaster Makintajer - “Koje priče ili kojih priča sam ja deo?“