Poznata je još i kao zečja soca, kiselica, cecelj, detelinka, žuta detelina. Neka od njenih narodnih imena nastala su zahvaljujući činjenici da liči na detelinu. Kao samonikla biljka raste u četinarskim i listopadnim šumama, na senovitim mestima i na poljima bogatim humusom.
Koristi se sveže, jer sušenjem gubi svojstva. Bogata je oksalnom kiselinom, vitaminom C, biljnom sluzi, ima diuretičko dejstvo, osvežava i čisti organizam, zateže tkivo i smanjuje kongestiju.
Kada se sprema nevreme, listovi biljke se podignu.
U prošlosti se sok ove biljke koristio za skidanje fleka od rđe ili mastila sa rublja i za glačanje predmeta od bakra i bronze.
Iz knjige Valter Pedroti - Jednostavni čajevi za bolji život