Roberto Roselini - O Ingrid Bergman
Dok su trajali ovi uzaludni pregovori sa Selznikom, primio sam jednog dana pismo od glumice koja je za mene u to vreme bila skoro nepoznata. Bila je to Ingrid Bergman od koje sam video samo film Intermeco. Rekla mi je da je prisustvovala projekciji filma Rim, otvoren grad i da je bila potresena njime, ali da je mudro sačekala drugi film da bi o tome stekla potpuniju predstavu. "Sad pošto sam videla Paisu, zaključila je ona, spremna sam da dođem da radim sa vama".
Luis Bunjuel - O filmu Taj mračni predmet želje
Posle Fantoma slobode koji je snimljen 1974. godine (imao sam tada sedamdeset četiri godine), razmišljao sam o tome da se definitivno povučem. Moji prijatelji su morali dobro da zapnu, Silberman prvenstveno, da bi me nagovorili da ponovo prionem na posao.
Luis Bunjuel - Čoveka oplemenjuje jedino ono što radi iz zadovoljstva, iz sopstvene potrebe
Želim da dodam da je većina onoga što su nadrealisti naslućivali bilo tačno. Navešću samo jedan primer: rad kao neprikosnovenu vrednost građanskog društva, pojam u koji se nije smelo dirnuti. Nadrealisti su prvi tu vrednost sistematski napadali, obelodanili da je to laž, rad za platu proglasili su sramnim. Nešto od njihove ogorčene kritike naći ćete u Tristani kada se Don Lope obraća mutavom mladiću:
Sigmund Frojd - Nedoumice oko izbora profesije
"Iako smo živeli manje-više oskudno, moj je otac uporno tvrdio kako treba da sledim svoje sklonosti i izaberem posao u skladu sa time. Ni u to doba, a ni kasnije, nisam osećao posebnu naklonost prema lekarskom pozivu i delatnostima koje lekar obavlja. Pre svega me je podstakla neka vrsta žeđi za znanjem, ali je ona više bila usmerena na odnose među ljudima, nego na pitanja kojima se bave prirodne nauke.
Salvador Dali - O filmu Andaluzijski pas
Jedan od najpoznatijih nadrealističkih filmova francuske avangarde iz 1920-ih godina je šesnaestominutni nadrealistički nemi film Un Chien Andalou, u prevodu sa francuskog jezika Andaluzijski pas. Ovaj film je snimljen u Francuskoj 1928, a prvi put prikazan 1929. godine u Parizu. Tvorci filma su španski reditelj Luis Bunjuel i slikar Salvador Dali.
Branislav Nušić - Istorija
Istorija se, kao što je poznato, deli na stari, srednji i novi vek. Ispred staroga veka, kao neki predgovor istoriji, postoji predistorijsko vreme, a na kraju istorije, posle novoga veka, kao pogovor ili možda kao “ispravka štamparskih grešaka“, što se obično i stavlja na kraju knjige, dolazi najnoviji vek. Uostalom, ovaj najnoviji vek, koji počinje revolucijom, i jeste u stvari ispravka štamparskih ili bolje reći političkih grešaka prošlih vekova.
Salvador Dali - Prvi susret sa Pablom Pikasom
Prvi put sam boravio nedelju dana u Parizu u društvu tetke i sestre. Taj boravak je bio obeležen trima značajnim posetama: Versaju, muzeju Greven i Pikasu. Sa Pikasom me je upoznao Manuel Anhelo Ortiz, slikar kubista iz Granade, s kojim sam se upoznao preko Lorke. Kada sam stigao kod Pikasa u ulicu La Besi, bio sam toliko uzbuđen i pun poštovanja kao da idem na audiciju kod pape.
Karl Gustav Jung - Doživljaj kliničke smrti
"Početkom 1944. godine slomio sam nogu i nakon te nesreće sledio je srčani udar. U stanju nesvesti doživeo sam delirijume i vizije koji su verovatno počeli dok sam se nalazio na granici života i primao kiseonik i injekcije kamfora. Slike su bile toliko silovite da sam zaključio kako se nalazim blizu smrti... Činilo mi se da se nalazim visoko u vasioni. Daleko ispod video sam zemaljsku kuglu, koja se kupala u veličanstvenoj plavoj svetlosti. Video sam duboko plavo more i kontinente...
Branislav Nušić - Stari globus
U našoj gimnaziji postojao je jedan globus, koji je izgledao tako bedno da ga je žalost bilo pogledati. Osovina mu se tako bila iskrivila da bi se, prilikom eksperimenata, uvek drukčije okretao no što je profesor tvrdio da se zemlja okreće.
Branislav Nušić - Prva ljubav
Zaljubio sam se u Persu, našu komšiku, jer ona mi je bila najbliža. Persa je bila pegava, nosila je žute čarape i uvek su joj bile iskrivljene štikle na cipelama.