Artnit

Nedelja, 28 Juli 2013 20:35

Rastko Petrović - Afrika Istaknut

Salvador Dali - Utisci iz Afrike Salvador Dali - Utisci iz Afrike

Noć je bila potpuno nad rekom i mesec se kidao, skakao i gnjurao po brzacima Komoe. Duž cele obale kupači, stojeći na krajevima priteranih piroga i prelivajući se kalbasima, radosni što je noć ovladala svetom, pevahu neuporedivim, dubokim i rascepanim glasovima. Jedan od mojih pagajera reši se da zapeva takođe; nađe u dnu sebe jedan tihi jedva čujni glas: podiže ga sve više, sve dalje u svod, vezujući sebe sa zvezdama; ali se odjednom predomisli, prekinuvši svoju pesmu tu, baš kada je bio sa njom najviše. On je nastavljao da ujednačeno i smotreno vesla dalje kao i njegovi drugovi, ali u stvari nekoliko dugih trenutaka ostade, jedini od nas u čamcu, fantastično i košmarski izdužen sve do zvezda. Toliko je njegovo nedovršeno voznesenje glasom bilo jedina stvarnost u ovoj noći.

Iskrcasmo se pod samu ivicu šume. Vazduh je, iako bez sunca što bije u teme, još uvek topao, a voda samo neznatno svežija. Nekoliko derana, u pirozi, i do prsiju u vodi, love ribu razmahujući četvrtastom mrežom. Zvezde su na njinim rukama, u njinoj mreži i na krljuštima riba koje hvataju. Hteo bih se kupati ali ne smem; odjednom mi sav taj strah od kajmana (krokodila) izgleda savršeno romansijerski i smešan, te naglo ulazim u vodu. Uistinu, i pored te smelosti, ja ipak nesvesno gledam da derani koji love budu stalno na nekoliko koračaja ispred mene. Ne što bih ih ja poslao u smrt da bih sebe zaštitio, već pošto se i inače samo izlažu.

Boj čeka sa večerom. Kroz stabla i kroz granje čuje se podmukli udar tam-tama. Večeram brzo, pijem filtrovanu vodu koja miriše na osušenu zemlju kroz koju se cedila; gadim se. Mešam tu vodu sa vinom donetim iz Basama, da bih ugušio njen ukus, ali se na sve to gadim sve više. Celoga dana ova mešavina vode i vina bila je moj san i moja uteha; sada, kad vidim da ni njom neću ugasiti žeđ, sedam očajan na prag, na granici da zažalim što sam i došao u ovu zemlju. Samo zbog jednog dana žeđi usne su mi sasvim ispucale i grlo potpuno upaljeno.

Srećom boj donosi kuvani sitronis, neku vrstu vreloga nakiseloga teja, koji je poneo bez moga znanja. Imam utisak da više nisam žedan, ali sam sebi ne smem da priznam, kao čovek koji još ne zna da li ga je zub prošao, ili je bol samo zaglušen.

Iz putopisa Afrika

Pročitano 9774 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Razglednica Rastko Petrović - Afrika