Artnit

Petak, 19 Septembar 2014 10:28

Isak Baševis Singer - Jedini u hotelu Istaknut

Osećao sam se pomalo smušeno. Dani mog samačkog života opet su se vratili, kada sam bezbrižno pakovao stvari u jedan kofer, odlazio i za pet minuta pronalazio drugu sobu. Prolazeći pored neuglednog hotela koji je izgledao nekako otrcano, pročitao sam natpis: "Vansezonske cene od dva dolara dnevno." Ima li ičeg jeftinijeg? Ušao sam. Nije bilo hlađenja. Glava devojke crnih prodornih očiju stajala je iza pulta. Upitah je da li bih mogao da dobijem sobu.

- Ceo hotel - odgovorila je.

- Ovde nema nikog?

- Nikog - devojka se zasmejala pokazujući krezav niz zuba s velikim proredima između. Govorila je sa španskim akcentom.

Došla je sa Kube, rekla mi je. Uzeo sam sobu. Grbavica me je povela do uskih pokretnih stepenica koje nas dovedoše do trećeg sprata. Tamo smo prešli dugačak, taman hodnik, žmirkavo osvetljen jednom jedinom sijalicom. Otvorila je vrata i uvela me u sobu, kao zatvorenika u njegovu ćeliju. Prozor prekriven mrežom protiv komaraca gledao je na Atlantik. Sa zidova ljuštila se boja, a tepih na podu bio je pohaban i izbledeo. Kupatilo je smrdelo na plesan, na naftalin. Lanena posteljina, iako čista, bila je vlažna. Otpakovao sam stvari i sišao. Sve je bilo moje: bazen, plaža, okean. U nepokrivenom dvorištu nalazila se gomila ležaljki. Sunce je napadalo svuda okolo. More je bilo žuto, talasi niski i lenji, jedva se mičući kao da su i oni premoreni zagušljivom vrelinom. Samo povremeno, bez ustezanja, razbacivali su nekoliko mrljica pene. Galeb samotnik stajao je na vodi, pokušavajući da oduči da li da uhvati ribu. Upravo preda mnom, natopljena suncem, prostirala se letnja melanholija - čudna, pošto melanholija obično podseća na jesen. Ljudska vrsta, izgledalo je, nestala je u nekoj kataklizmi, a ja sam ostao kao Noe - ali u praznoj barci, bez sinova, bez žene, bez ijedne životinje. Mogao sam da plivam nag no obukoh gaće. Voda je bila tako topla, okean sličan kadi. Okolo su plivale neugledne vlati morske trave. Bleštavilo me je odvuklo nazad u prazan hotel - i on je bio osamljen. Ko još ume da se igra u napuštenom svetu? Mogao sam malo da plivam, ali ko će me spasavati ako pođe kako ne treba? Skrivene sile omogućile su mi prazan hotel - ali su bile u stanju i da mi omoguće podvodne struje, duboku špilju, ajkulu ili morsku zmiju; oni koji se igraju s nepoznatim moraju biti dvostruko obazrivi.

Iz pripovetke Jedini u hotelu

Pročitano 3656 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Razglednica Isak Baševis Singer - Jedini u hotelu