Tomas Man - Zar je moguće da on nije znao, da nije promislio koliko mu srce za ovo sve prianja?
Vozio se poznatim putem po laguni, kraj Svetoga Marka, uz Veliki kanal. Sedeo je na okrugloj klupi na kljunu, naslonio se rukom o ogradu, a šakom je zaklonio oči. Za njim su ostajali javni vrtovi, Pjaceta se još jednom otvorila sa kneževskom ljupkošću, i nestala. Došao je veliki niz palata, a posle skretanja vodenoga puta pojavio se divno zategnuti mramorni luk Rijalta. Putnik je gledao, i srce mu se cepalo, atmosferu grada, taj lako natruli miris mora i močvare koji je toliko hitao da izbegne - sada ga je udisao duboko i nežno bolno.
Tomas Man - Bila je to čežnja za putovanjem, ništa drugo
No može biti da je stranac, svojim izgledom putnika iz daljine, uticao na njegovu maštu; a možda se umešao neki drugi fizički ili duševni uticaj; sa iznenađenjem oseti on u svesti da mu se duša čudnovato širi, da ga obuzima neki nemir koji traži i luta, neka mladalački žedna čežnja u daljini, osećanje neko, tako živo i novo, ili bar odavna zanemareno i zaboravljeno, da je zastao duboko zainteresovan, skrstivši ruke na leđima i gledajući preda se, u želji da ispita suštinu i cilj toga čuvstva.
Oto Bihalji Merin - O romanu Čarobni breg
Tri nedelje je bio Tomas Man u poseti kod svoje žene u Davosu. Onda je pobegao pre nego što su lekari - koji su otkrili simptome bolesti - uspeli da ga zadrže. Pobegao je iz magnetnog polja toga brega, jedva noseći u sebi klicu neke bolesti, ali zato klicu začete povesti.
Tomas Man - Greh je mnogo izgubio na draži otkad je savest ućutkana
PIKO: Odgovorim? Rado. Ali čini mi se da sam već postavio pitanje da li mi zaista živimo u vremenu bez predrasuda? I ako je tako, - kako? Zar odsustvo predrasuda treba da ima granice? Treba li slobodoumlje da postane religija, a nemoral igra fanatizma? Ja to odbijam!... Da li je moral postao nemoguć, da li je postao smešan - no? Budući da je ono što je smešno opasnost nad opasnostima u Firenci, onda se meni čini da je najhrabriji onaj ko se sam ne boji te opasnosti. To bi moralo u najmanju ruku da izazove zapanjenost. Ali ko izazove zapanjenost kod Firence, već je napola pobedio...
Tomas Man - Zavičaj
Kako lako, kako nestrpljivo, nipodoštavajući i ravnodušno ostavlja mladić, kad se u široki svet baca, zavičaj svoj maleni sebi za leđima, nijednom se za zvonikom njegovim, za vinorodnim brežuljcima njegovim ni ne obazrevši! Pa opet, ma koliko se od njega otrgao i dalje mu se otimao, opet slika njegova, smešno milija od svega drugog, u dubinama svesti sačuvana mu ostaje, ili posle mnogih godina dubokog zaborava ponovo u njoj čudesno izranja:
Tomas Man - Kad je jedan dan kao svi, onda su svi kao jedan
O prirodi dosade umnogome su raširene pogrešne predstave. Uopšte se veruje da interesantnost i novina sadržine "ubija" vreme, to jest prekraćuje ga, a da monotonija i praznina otežavaju i koče njegov tok. To nije bezuslovno tačno.
Tomas Man - Deca sunca
- Postoji jedna vrsta ljudi, mezimaca Božijih, čija je sreća, kako izgleda, genije i kojima je genije sreća. To su deca sunca koja se titranjem i odrazom sunca u očima na lak, prijatan i mio način, sve igrajući se, promiču kroz život, a ceo svet se vrti oko njih, ceo svet im se divi, hvali ih, zavidi im i voli ih, jer je i sama zavist nesposobna da ih mrzi. A oni vas gledaju detinjskim pogledom, podrugljivo, mazno, ćudljivo, obesno: sa osunčanom ljubaznošću, sigurni u svoju sreću i u svoj genije, i kao da sve to ne može ni biti drukčije...
Tomas Man - Filozofska usamljenost
Uostalom, ja sam sa "društvom" prekinuo i odrekao ga se kada sam ono sebi uzeo slobodu da, ne služeći mu ni na koji način, pođem svojim vlastitim putevima; i zato, ako je meni sada, da bih bio srećan, "svet" postao potreban, onda sebi moram dozvoliti i pitanje: da li u tom slučaju ne bi bilo bolje da sam ovoga časa zauzet kao trgovac većega stila, koji se opštim dobrima bogati pribavljajući sebi i sveopštu zavist i poštovanje?
Margaret Jursenar - O romanu Čarobni breg
U Čarobnom bregu demonska misao pobeđuje šopenhauerski pesimizam i stoički konformizam; Joahim, stradalnik strogosti i odbijanja, svoje mesto ustupa rođaku Hansu Kastorpu čije se malograđanske osobine koriste za ispitivanje ponora. Na tom snegu se izgrađuje mitsko; fantastično, rasuto po nekim od prvih novela, uređeno je po zakonima magijske epopeje i obreda inicijacije.
Tomas Man - A ipak, šta je trebalo da činim?
"Ne valja!" mislio je Gregorjus, stojeći i gledajući za bratom. "Ne valja kako je ovo ispalo, ni za mene ni za njega, a za mene, verovatno, još više. Jer ja sam sad krivac, iako je isprva, kad je zapeo da se svađa po svaku cenu, on to bio. Koliba će me prokleti, a opat će me kazniti klečanjem i postom, jer udario sam rođenog brata, a to se, strepim, nikada više ne može sasvim popraviti.