Artnit

Petak, 29 Mart 2019 12:40

Oto Bihalji Merin - O romanu Čarobni breg Istaknut

Plakat za film Čarobni breg Plakat za film Čarobni breg

Tri nedelje je bio Tomas Man u poseti kod svoje žene u Davosu. Onda je pobegao pre nego što su lekari - koji su otkrili simptome bolesti - uspeli da ga zadrže. Pobegao je iz magnetnog polja toga brega, jedva noseći u sebi klicu neke bolesti, ali zato klicu začete povesti.

Zbivanja opisana u Čarobnom bregu, koji je Man dovršio 1924. godine, odigravaju se nekih osam godina pre izbijanja Prvog svetskog rata. Hans Kastorp, junak romana, zapada u sanatorijum za plućne bolesti u Davosu, gde ostaje lebdeći između bolesti i ozdravljenja, smrti i života, između naprednih i konzervativnih gledišta, dok ga rat ne pozove na bojno polje kod Verdena.

Radnja se, dakle, prostorno odigrava na tom švajcarskom bregu, u planinskom lečilištu koje je eksperimentalni proizvod nauke i poslovne zarade, čarobnjaštva i luksuznog preduzeća, lekovitog čistilišta i Venerinog brega. Gospođa Šoša, ruska Venera, drži Tanhojzera iz Hamburga sedam godina zarobljenog na tom čarobnom bregu.

Dole, u ravnici, u hanzeatskom gradu Hamburgu, živi svet Budenbrokovih, svet prijatelja i srodnika. To je snažna pozadina zdravih ljudi, trgovačke zaposlenosti, lanca predaka i zavičajnog zvuka. "Očevo ime bilo je tamo, i dedovo ime, i pradedovo, a onda se udvajao, utrostručivao, učetvorostručivao prefiks 'pra' u ustima pripovedača, i dečko je, u stranu povijene glave, zamišljenih ili i bezizrazno sanjalačkih, ukočeno zagledanih očiju i pobožno pospanih usta osluškivao to pra-pra-pra-pra, taj mračni glas grobnice i pokopanog vremena."

Bolest što je zarobila Hansa Kastorpa, koji je došao na tri nedelje u posetu rođaku Joahimu, otuđuje ga malo-pomalo od ljudi iz ravnice. Ona ga gotovo neprimetno preobražava, oduzima mu volju i prefinjene nagone, pojačava intenzitet njegove mašte, čini ga prijemčivim za glasove i osećanja koje, u užurbanosti zdravih, jedva da bi ikad čuo i osetio.

Kao da Tomas Man voli bolest, kao da njegova umetnost znači predanost slabosti, patnji i smrti. Kao da je pesnikova dužnost da pronicljivošću i snagom svoje vizije otkrije trošnost, ograničenost, privremenost svega živoga. Čarobni breg je stecište bolesnika, internacionalno sastajalište onih koji se bore sa smrću. Ta borba se vodi u svakoj sobi. Tema agonije i smrti provlači se kroz knjigu kao lajtmotiv. Osetljivost, dekadansa, transparentna raznolikost, koja stupa u razgovor sa smrću, čine najtananiju instrumentaciju analize duša. Ali ona nije delatna, ne zalaže se za ideju smrti, ona pre istupa kao pomoć i istraživač života. Jer samo u carstvu senke deluje obilje svetlosti kao usrećenje i samo u saznanju smrti život postaje svestan samoga sebe.

Iz knjige Graditelji moderne misli

Pročitano 3269 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Oto Bihalji Merin - O romanu Čarobni breg