Iskrena pesma
Ljubav je veoma čest motiv pesama Milana Rakića. Njegova ljubavna lirika je jedinstvena i osobena, a pesma Iskrena pesma je jedna od najneobičnijih u srpskoj lirici. Neki književni kritičari podržavaju kazivanje Milana Rakića i njegovu potrebu da prikaže drugi vid ljubavi u Iskrenoj pesmi, a takođe se često može i čuti mišljenje da u ovoj pesmi nipodaštava ljubav prema ženi.
Kondir
Pesma Kondir Milana Rakića je inspirisana zavetnim kosovskim iskustvom. Prvi put je objavljena 1910 godine u Srpsko-hrvatskom almanahu. Ova pesma predstavlja neobično spajanje tradicionalnog i modernog u dijalogu sa kosovskom tradicijom, kao i spajanje sa poetikom Milana Rakića. Jednim delom je povezana sa rodoljubivim pesmama iz ciklusa s naslovom Na Kosovu, drugim za temu drage čije ime priziva u prvom stihu, a trećim za refleksivne pesimističke pesme.
Milan Rakić - Dolap
Ja znam jedan dolap. Crn, glomazan, truo,
Stoji kao spomen iz prastarih dana.
Njegovu sam škripu kao dete čuo.
Stara, gruba sprava davno mi je znana.
Napuštena crkva
Pesme iz kosovskog ciklusa Milana Rakića nastale su u periodu koji je pesnik, s povremenim kratkim prekidima proveo u konzulatu u Prištini, od 1905. do 1911. godine. Pesma iz ovog cikusa Napuštena crkva iz 1911. godine, nastala je kada se vraćao iz Prištine ispunjen pravim, stvarnim uvidom u nemoć hrišćanstva.
Želja
Poezija Milana Rakića je često protkana pesimizmom, koji je doživljen, proistekao iz srca i duše, ali snažno i strasno okrenut životu, jer je pokušavao da se uzdigne i otuđi od životne prozaičnosti i banalnosti. U svojim misaonim pesmama često peva o uzaludnosti i prolaznosti života, nestajanju. U pesmi Želja spaja motiv smrti, motiv lepote prirode i motiv ženske lepote, dok stoički i dostojanstveno razmišlja o smrti, kao postepenom tonjenju u mir.
Božur
Pesme iz ciklusa s naslovom Na Kosovu Milan Rakić raspoređuje po semantičkom kriterijumu. Tako je po ovom merilu na prvo mesto došla pesma Božur, koju je napisao 1907. godine, a prvi put je objavljena u zbirci Nove pesme 1912. godine.
Jasika
Pesma Jasika je poslednja pesma Milana Rakića, ispevana 1938. godine na bolesničkoj postelji, sanatorijuma u Neju, kroz čiji je prozor neposredno pred smrt posmatrao podrhtavanje jasike. Desetak dana posle ove pesme Milan Rakić je umro, a pesma je nađena među njegovim spisima i objavljena posle smrti. Smatra se da je ova pesma drugačija od njegovih ostalih pesama i da je najavljivala novog pesnika Milana Rakića.
Oproštajna pesma
Poslednja objavljena pesma Milana Rakića, Oproštajna pesma štampana je u Srpskom književnom glasniku 1929. godine i zatvara njegovu kanonsku knjigu poezije. Ova pesma je obeležena stilizovanim i poetičkim motivima, kao što su Pegaz, Gospa i asocijacijom na Don Kihota Miguela de Servantesa. U njoj Milan Rakić sa blagom ironijom, naglašava svirepu osobinu ljudske duše: zaborav.
U kvrgama
U velikom broju pesama Milan Rakić iznosi svoje spoznaje o životu i svetu, o smislu i besmislu postojanja. Učmalost čoveka i njegovo robovanje na zemlji našlo je osoben izraz u pesmi U kvrgama. U njoj je izraženo elegično osećanje o prolaznosti svega, ali je protkana i crtama otpora i prkosa.
Milan Rakić - Božur
Kako je lepa ova noć! Gle, svuda,
S topole, ‘rasta, bagrema i duda,
U mlazevima zlatokosim pada
Nesuštastvena mesečina. Sada,