Artnit

Subota, 03 Decembar 2022 11:50

Džon Fante - Još jedan od onih iz fabrike sardine! Istaknut

Zinaida Serebrjakova - Korpa sa sardinama Zinaida Serebrjakova - Korpa sa sardinama

Spavao ili bio budan, bilo je sasvim svejedno. Mrzeo sam fabriku konzervi, i večito sam smrdeo kao puna kesa ribe. Nikad me nije napuštao, taj smrad konjske lešine na ivici puta. Pratio me na ulicama, ulazio je sa mnom u zgrade. Kad bih legao uveče u krevet, bio je tu, kao ćebe, svuda na meni. A u mojim snovima bile su ribe ribe ribe, skuše koje kruže u crnom bazenu, a ja vezan za motku naglavce tonem unutra. Smrad je bio u mojoj hrani i odeći, osećao sam ga čak i na četkici za zube. Isto je bilo sa Monom i mojom majkom. Na kraju je postalo tako grozno da smo petkom jeli meso. Majka nije mogla ni da pomisli na ribu, bez obzira što je to spadalo u greh.

Od dečaštva sam se gadio sapuna. Mislio sam da se nikad neću naviknuti na tu ljigavu masu ženskastog mirisa. Ali sada sam ga koristio protiv smrada ribe. Kupao sam se više nego ikad ranije. Jedne subote sam se čak dvaput okupao - jednom posle fabrike, a drugi put pre odlaska u krevet. Svake noći ostajao sam u kadi i čitao knjige dok se voda ne bi ohladila i postala kao bajata voda od prljavih sudova. Utrljavao sam sapun u kožu dok ne bi zablistala kao jabuka. Ali sve je to bilo potpuno besmisleno, samo sam traćio vreme. Jedini način da se otarasim smrada bio je da napustim fabriku. Uvek sam za sobom ostavljao dva pomešana smrada u kadi - sapuna i mrtve skuše.

Svako je znao ko sam i šta radim kad bi me nanjušio u blizini. To što sam pisac nije bilo nikakva uteha. U autobusu bi me momentalno prepoznali, isto kao i u pozorištu. Još jedan od onih iz fabrike sardine! Gospode Bože, kako taj smrdi!

Jedne noći otišao sam u bioskop. Seo sam sasvim sam u jedan ćošak, moj smrad i ja. Ali razdaljina je predstavljala komičnu prepreku za njega. Ostavio me i krenuo naokolo, da bi se vratio kao neki leš vezan za gumicu. Glave su ubrzo počele da se okreću. Negde u blizini očigledno je sedeo radnik iz fabrike sardina. Počelo je gunđanje i njuškanje. Zatim mumlanje i struganje nogama. Svi ljudi iz mog okruženja ustali su i premestili se na drugi kraj sale. Dalje od njega, to je radnik u fabrici sardina. I tako sam prestao da gledam filmove. Ali nije bilo važno. Ionako su bili pravljeni za masu, za kretene.

Noću sam ostajao kod kuće i čitao knjige.

Nisam se usuđivao da odem u biblioteku. "Donesi mi Ničeove knjige", rekao sam Moni. "Donesi mi moćnog Špenglera. Donesi mi Ogista Konta i Imanuela Kanta. Donesi mi knjige koje masa ne može da čita."

Iz romana Put za Los Anđeles

Pročitano 1398 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Džon Fante - Još jedan od onih iz fabrike sardine!