Put do psećeg srca isti je kao put do ljudskog, i u roku od dve nedelje Glupi je gledao na mene kao na hranitelja, i bio je moj.
Pas mi je zaista bio potreban. On je činio moj životni krug jednostavnim. Bio je tu u dvorištu, živ i druželjubiv, umesto drugih pasa koji su bili mrtvi i u istom tlu po kome je on tumarao. Mogao sam to da shvatim - moji pseći prijatelji, živi i mrtvi, svi na istom komadu tla. Moji otac i majka ležali su na groblju gore na severu, a ja sam još bio živ na rtu Djum, hodajući po istoj kori kalifornijske zemlje u kojoj su i oni. I to sam mogao da shvatim.
Mogao sam da izađem s lulom u noć i pogledam u Glupog pa u zvezde, i veza je postojala. Zavoleo sam tog psa. Kad sam bio dečak u Koloradu, često sam sedeo s mojim psom i gledao u iste zvezde. Glupi je bio ponovno detinjstvo, vraćajući mi stranice katehizisa. Ko je Bog? Bog je stvoritelj neba i zemlje i svega što postoji. Da li je Bog svuda oko nas? Bog je svuda. Da li nas Bog vidi? Bog nas vidi i pazi na nas. Zašto nas je Bog stvorio? Bog nas je stvorio da ga spoznamo i volimo ga u ovom svetu i budemo srećni s njim u sledećem.
Iz romana Moj pas Glupi