Artnit

Subota, 20 Juni 2020 09:36

Ernesto Sabato - Imao je dom podignut na đubretu i razočarenju, imao je trošnu i zagonetnu otadžbinu Istaknut

Dizajn korica knjige O junacima i grobovima Dizajn korica knjige O junacima i grobovima

Dom i ognjište, pomislio je najednom, dom i ognjište. Nepovezane i naizgled besmislene, te reči su se možda odnosile na čoveka koji se, za vreme nepogode, dok gromovi i munje sve žešće sevaju u noći, sklanja u svoju toplu, prisnu i prijatnu pećinu. Dom, ognjište, svetlo i prijatno sklonište. Zato je (govorio je Bruno) čovek mnogo usamljeniji dok živi u inostranstvu, jer je otadžbina isto što i dom, ognjište i detinjstvo, isto što i krilo materino.

Boraviti u inostranstvu je isto toliko tužno kao i stanovati u nepoznatom i hladnom hotelu: bez uspomena, bez poznatog drveća, bez detinjstva, bez priviđenja; jer otadžbina znači detinjstvo i zato bi za nju možda bio prikladniji naziv materbina, zato što ona štiti i greje u trenucima kada čoveka skoli samoća i kada mu je hladno oko srca. A kada je on, Martin, uopšte imao majku? Osim toga, ova njegova otadžbina izgleda negostoljubiva i gruba, ona ne pruža utočište. Jer (kako je govorio Bruno, mada se sada nije sećao tog kazivanja, nego je to fizički osećao, kao da se nalazi na vetrometini dok besni oluja) nesreća nas Argentinaca je u tome što nismo do kraja stvorili naciju od onog sveta koji je počeo da škripi, a zatim i da se ruši, te tako u ovoj zemlji nemamo čak ni onaj privid večnosti što ga u Evropi, u Meksiku ili u Kusku prestavljaju hiljadugodišnje ruševine. Jer mi ovde (govorio bi Bruno) nismo ni Evropa ni Amerika, mi smo naprosto iščašena oblast, nestabilno, tragično, nemirno područje lomljenja i satiranja. Zato je ovde sve tako nepostojano i trošno, ne postoji ništa čvrsto za šta bi se čovek uhvatio, a čovekovo biće izgleda još smrtnije i prolaznije. A on (Martin), koji je želeo nešto čvrsto i apsolutno za šta bi se uhvatio sred nesreće, neku toplu pećinu u koju bi se sklonio, on nije imao ni doma ni otadžbine. Ili, još gore, imao je dom podignut na đubretu i razočarenju, imao je trošnu i zagonetnu otadžbinu. Zbog toga je osećao da je sam, sam, sam: jedino je tu reč jasno osetio i nje se setio, ali ona je zacelo sve to izražavala. Kao brodolomnik u noći bio je pohrlio Alehandri. Ali to je bilo kao da je potražio zaklon u pećini iz koje bi najednom kidisale krvožedne zveri.

Iz romana O junacima i grobovima

Pročitano 2213 puta Poslednji put izmenjeno Nedelja, 11 Decembar 2022 12:29

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Ernesto Sabato - Imao je dom podignut na đubretu i razočarenju, imao je trošnu i zagonetnu otadžbinu