Artnit

Petak, 20 Decembar 2019 12:05

Kraljević Marko po drugi put među Srbima Istaknut

Dizajn korica knjige Kraljević Marko po drugi put među Srbima Dizajn korica knjige Kraljević Marko po drugi put među Srbima

Humorističko-satiričnu pripovetku s elementima groteskne fantastike Kraljević Marko po drugi put među Srbima Radoje Domanović je napisao 1902. godine. Ova pripovetka je prožeta dahom narodne poezije, a satira je data na osnovu mekog držanja režima prema upadima arnautskih četa i pod impresijom prema nasilju režima. Domanović se u ovoj pripoveci suprotstavlja lažnom rodoljublju, praznoj retorici i pozivanju na Kosovo i kosovske junake bez ikakvog osnova i pravog delanja.

Fabulu pripovetke Kraljević Marko po drugi put među Srbima Radoje Domanović stvara iz niti fantastike i niti realnosti svog vremena. On počinje pripovetku rečima: "Saleteli mi Srbi, pa više od pet stotina godina kukaj: ' Jao, Kosovo!'... 'Kosovo tužno!'... 'Kuku, Lazo!' Plakasmo tako preteći kroz plač dušmanima: ' Mi ćemo ovako, mi ćemo onako!' Plačemo mi junački i pretimo, a dušman se smeje." A zatim Srbi počinju da zovu Marka da ustane iz groba, da ih brani i sveti Kosovo. Da bi im pomogao Marko traži od Boga da ga pošalje dole, na Zemlju, na šta se Bog nasmeje i kaže: "E, Marko, Marko, sve ja znam; ali kad bi im se moglo pomoći, ja bih im prvi pomogao. ... Idi kad želiš, ali nećeš dobro proći."

Čim je Marko sa Šarcem sišao sa neba odmah upada u nevolje. Vlast ga optužuje za ubistvo, pokušaj ubistva, materijalnu štetu, nanete uvrede, pretrpljeni strah. Posle dve godine suđenja dobio je deset godina robije, a Šarca je uzeo GSP da vuče tramvaj danju i noću. Kada je odslužio svoju kaznu, otišao je prerušen među ljude da sazna zašto su ga zvali sve ove godine da dođe i spasi Kosovo. Siromašan starac mu reče: "More, ćuti, brate slatki, kako te Kosovo snašlo! Nemam kad da odem u čaršiju da kupim soli i opanke deci. A, vidiš, nema se čim ni kupiti! Propao sam i ja, moj brate, gore ne može biti. Vidiš da idem bos? A dok me stegne plaćanje poreza, neću znati ni kako mi je ime, a jadno ti mi Kosovo!" Imućni seljak reče: "Kakvo Kosovo na ove oskudne godine?! Košta to mnogo! Veliki je to trošak, moj brate!" I u Beogradu niko nije mario za Kosovo, već su svi žurili u svoje kancelarije. Dobri govornici za koje je mislio da stvarno vole Kosovo su mu objasnili da je to samo retorika i da oni bukvalno ne misle to. Kada su mu dali službu, otkupio je Šarca i postao policajac. Kapetan mu je objasnio da treba da prati činovnike na putu s oružjem, a ako bi ih ko napao, da ih brani, pazi na red, pazi da ko ne nanese kome štete. Marko je mislio da je to dobar posao, ali kada je postao policajac, video je mnoge nepravde. Kada je uvideo da i kapetan nije baš pravičan, izbio mu je tri zuba i zbog toga je poslat u ludnicu. Razočaran i namučen, ovaj udar Marko nije mogao da podnese i presvisnu.

Iako se radovao povratku na Zemlju i tome što će moći da pomogne svom narodu, na kraju se Marko vraća na onaj svet razočaran, izdan i proteran od sopstvenog naroda. Pri povratku, Bog mu se smejao, jer je bio tako lakoveran i pun elana u želji da pomogne svom narodu. Marko moli Boga: "Hvala ti, Bože, te me oprosti muka; a više ni sam neću verovati kukanju mojih potomaka i plaču za Kosovom! A ako im treba pandura, bar za tu službu imaju dosta na izbor, sve boljeg od boljeg. Bože mi oprosti, ali mi se čini da i nisu moji potomci, iako mene pevaju, nego da su potomci onoga našeg Sulje Ciganina." Bog mu na to odgovara: "Njega sam ja i hteo poslati da me nisi ti onako molio da ideš. A znao sam da im ti ne trebaš!" Na to Marko dodaje zaplakavši se: "I Sulja bi danas među Srbima bio najgori pandur! Svi su ga u tome pretekli!" Bog uzdahnu teško i sleže ramenima.

Pročitano 7625 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Kraljević Marko po drugi put među Srbima