Izvor za roman Gargantua i Pantagruel je bilo usmeno predanje o džinu Gargantui i knjižica nepoznatog autora o njegovim neverovatnim dogodovštinama. Ime Pantagruela je sinonim za zlog duha koji ima vlast nad vodom u srednjovekovnim misterijama, legendama i farsama.
Roman Gargantua i Pantagruel je komična i satirična priča o džinovskom Gargantui i njegovom sinu Pantagruelu i njihovim raznim pratiocima, čija putovanja i avanture predstavljaju sredstvo za ismevanje gluposti i sujeverja tog vremena. Potka pripovedanja je satkana od neverovatnih dogodovština i grotesknih elemenata u koju Fransoa Rable upliće i izvanredno bogatstvo svojih realnih zapažanja. Iako je roman Rable pisao tokom 20 godina i sa mnogim prekidima, on nikada nije odstupio od svoje prvobitne zamisli - kretanja ka dole, u dubinu zemlje i ljudskog tela. Ovim kretanjem su zahvaćene sve slike i metafore, a silazak u hram Božanske Boce predstavlja sumiranje celokupne tematike romana.
Svoju humanističku viziju čoveka Fransoa Rable u romanu Gargantua i Pantagruel stvara na suprotstavljanju svemu što je zapažao u svojoj okolini, konkretnoj stvarnosti svoje epohe. Pod fantastičnim i šaljivim ruhom se kriju njegove humanističke ideje i realistička i satirična slika tadašnjeg sveta i društva. Rable je čitaoce savetovao da “smrskaju kost i sadržajnu srž posrču“, da bi u njegovom romanu pronašli “i drugu slast i skriveniji nauk, koji će vam razotkriti uzvišena tajanstva i strave tajnovite, i što se tiče naše vere, i što se tiče našeg političkog stanja, i našeg privrednog života“.