Da li se sve to stvarno dogodilo? Ima trenutaka kad, na ovom tihom imanju, oklevam da u to verujem. Zatim, uspomene izviru iz dubina: tvoj prvi pogled, koji me je već omađijao, tvoja duga ruka kojom podižeš svoje kovrdžice, tvoje lice preobraženo žarom ili kajanjem. Ove slike su u meni tako čiste da zbog neizbrisivog sna ne osećam ni grižnju savesti, ni kajanje. Sve to mi izgleda kao neka lepa knjiga koju sam pročitao i u kojoj se govori, zahvaljujući piščevim čudesnom daru pogađanja, o životu koji bih ja voleo da proživim. Ko zna? Možda bi i bilo bolje da se, pošto si se jedne večeri pojavila u nekom misterioznom gradu, dolazeći iz nestvarnog i čarobnog sveta, opet i vratiš u njega ne izgubivši ništa od svoje nadzemaljske ljupkosti. Ostaćeš za mene ona koja ne stari i koja se ne menja. A što se mene tiče, avaj, želim da za tebe postojim još samo u svetu uspomena, jedinom svetu u kome se moji poslednji dani mladosti mogu spasti od veoma bliske noći. Zbogom, Lolita. Radi. Tvoj talenat ti nameće tvoju najveću dužnost. Zbogom.
Iz romana Septembarske ruže