Vesela i brbljiva devojčica Ana Frank dobila je 12. juna 1942. godine dnevnik za svoj 13. rođendan. Ona mu je dala ime Kiti i zamišljala ga kao drugaricu, kojoj će se svakodnevno ispovedati. U njega je zapisala svoje misli, osećanja i iskustva od tog dana do 1. avgusta 1944. godine.
Nakon okupacije Holandije, Ana Frank je sa porodicom morala da se sakrije u tajne prostorije firme njenog oca u Amsterdamu 9. jula 1942. godine da ih ne bi odveli u logor u koje su Jevreji zatvarani tokom Drugog svetskog rata. Te iste godine 13. avgusta pridružila im se porodica Van Dan, kojoj je bilo potrebno skrovište na neko vreme. S njima se doselio i njihov sin Peter, u kome je Ana vremenom pronašla pravog prijatelja i mladalačku ljubav. 17. novembra se uselio i osmi stanar gospodin Albert Duzel, koji je bio zubar.
Dnevnik Ane Frank se završava unosom od 1. avgusta 1944. godine u kojem šalje pismo Kiti, i piše o svojoj protivrečnoj prirodi i o jednoj veseloj, brbljivoj, nestašnoj i vedroj devojčici, koja postaje dublja i bolja Ana. 4. avgusta 1944. godine sklonište je otkrila tajna služba Gestapo i uhapsila sve njegove stanare, a i neke od kolega oca Ane Frank koji su im pomagali, i odvode ih u koncentracione logore gde su svi izgubili živote osim oca Ota. Ana i sestra su umrle od tifusa, a majka Edit od gladi.
Kada se rat završio vraćen je dnevnik njenom ocu Otu, koji je Ana Frank pisala dok je boravila u tajnom skloništu. Da se ne bi zaboravilo šta se dogodilo njegovoj porodici odlučio je da objavi dnevnik koji je dobio od žene u čijem su se skloništu sakrivali.