Romani i drame veoma često nisu verni životu jer njihovi autori, možda zato što je to neophodno, stvaraju likove savršeno usaglašenih osobina. Ne mogu sebi da dozvole da ih učine protivrečnim, jer tada postaju nerazumljivi, mada smo svi najčešće protivrečni. U stvari smo gomila slučajnih, nepovezanih osobina. U knjigama o logici reći će vam da je besmisleno izjaviti da je žuto cevasto ili da je zahvalnost teža od vazduha; ali u toj mešavini nepodudarnosti koja sačinjava ličnost, žuto sasvim lako može da bude konjska zaprega, a zahvalnost sredina nedelje. Kad mi ljudi kažu da je njihov prvi utisak o nekome uvek tačan, sležem ramenima. Smatram da ili nemaju moć zapažanja ili su veoma tašti. Što se mene tiče, shvatio sam da što duže znam ljude, sve manje ih poznajem: moji najstariji prijatelji su upravo ljudi o kojima, to mogu slobodno da kažem, ne znam ni najosnovnije.
Iz pripovetke Prijatelj u nevolji