Moji roditeji su bili pobožni hrišćani, pri tome obrazovani, nadareni i osetljivi za pesništvo i muziku i prema meni su bili vrlo brižljivi, na čemu sam im beskrajno zahvalan. Od njih sam ipak nasledio, pošto sam u religioznim stvarima bez stava, strahopoštovanje prema prirodi i prisustvu velikih zakona u životu i istoriji. Majku sam izgubio u aprilu 1902. godine i njenu smrt dugo nisam preboleo. Otac, vrlo bolestan, živi još i svojom jakom voljom i duhom mi je poštovani ideal.
Prvu školu sam pohađao u Bazelu. Godine 1886. moj otac se vratio u Kalv. Do 1889. godine bio sam učenik u Kalvu, do1891. godine u Gepingenu, stupio sam u evangelistički manastir Maulbron, koji sam već posle sedam meseci napustio. Zatim sam do sedmog razreda posećivao gimnaziju u Kanštatu. Do jeseni 1895. godine bio sam kod kuće u Kalvu, na početku bez posla, zaposlen lektirom, zatim godinu dana kao praktikant u jednoj mašinskoj radionici. Taj posao je bio greška. U jesen 1895. godine otišao sam kao volonter u jednu knjižaru u Tibingenu, gde sam ostao četiri godine, naučio zanat i konačno okrenuo svoja interesovanja antikvarijatu. Godine 1899. otišao sam kao knjižar (ispomoć) u Bazel. Tamo je za mene otpočeo period kada sam radio kao recenzent i feljtonista i preorijentisao sam se tako da radim pola kao antikvar, pola kao književnik. Ovo bazelsko vreme prekidano je često malim i višemesečnim putovanjima u Švajcarsku i Italiju. Firenca i Venecija su mi naročito drage i prijatne. Rado putujem i živim sam. Moje strasti su: posmatranje slika, šetnje i knjige. Siromašan sam i teško mi je da se probijam.
Toliko o mom životu. Kao pesnika me uvršćuju u red neoromantičara, jer je moja tehnika nerealna, a moji spisi se okreću delovanju na dušu. Moji osnovni motivi su ljubav prema prirodi i razmatranja o tome puna poštovanja. Volim sve biljke i životinje, a ove poslednje me takođe vole. Literatura mi je važna, na slavu ne mislim, nasuprot tome je častoljublje da vežem neke pažljive čitaoce i stvorim od njih lične prijatelje, što mi je postepeno obezbedilo dragu prepisku. Moji omiljeni pesnici su stariji italijanski novelisti, kao i uopšte kultura rane italijanske renesanse.
Od mojih spisa jedino se Laušer pojavio pod pseudonimom. Šaljem Vam knjigu kao nadoknadu za fotografiju koju mi ne dozvoljava moje siromaštvo.
Uz najbolje pozdrave
Herman Hese (1903. godine)
Iz eseja Samovolja