Karl Marks je skovao pojam lumpenproletarijat kao odgovor na to što je Maks Štirner okarakterisao niže društvene staleže kao Lumpe, izraz koji je na nemačkom jeziku značio krpa ili dronjak, odakle slikovito savremeno predstavljanje lumpenproletera kao "odrpanca", a lumpenproletarijata kao "proletarijata rulje", "iznošenog proletarijata".
Poznati portret lumpenproletarijata daje Karl Maks u svom delu Osamnaesti brimer Luja Bonaparte objavljenom 1851. godine slikovitim opisom koji se ponekad približava društveno-književnoj verziji njegovih savremenika poput Čarlsa Dikensa, Onorea de Balzaka ili Viktora Igoa. Karl Marks piše: "Pored razrušenih pravaca sa upitnim sredstvima podrške i sumnjivog porekla degenerisani i avanturistički izdanak buržoazije bili su vagabundi, raspušteni vojnici, otpušteni osuđenici, robovi pobegli sa galija, prevaranti, šarlatani, džeparoši, šibicari, kockari, dobavljači, čuvari, nosači, literati, oštrači brusilica, kotlokrpe, oštrači noževa, skitnice, prosjaci; ukratko, potpuno nedefinisana, raspadajuća masa, bačena tamo i ona, što Francuzi nazivaju la boheme."
Karl Marks je u lumpenproletarijatu video klasnu frakciju koja je, za razliku od proletarijata, s obzirom na svoj način života zainteresovana za status quo i ekonomski zavisna od mrvica koje joj udeljuje buržoazija. Zato je u njemu video kontrarevolucionarni i reakcionarni elemenat. U Manifestu komunističke partije objavljenom 1848. godine Karl Marks i Fridrih Engels upozoravaju da će se ta "pasivna raspadajuća materija najnižih slojeva starog društva", čak i kada se "ugura u pokret proleterskom revolucijom", "verovatnije prodati reakcionarnim spletkama".