Ako zato isključimo svjestan psihički sadržaj kao što je pomisao na smrtnu opasnost, onda između jaćenja ptica u tradicionalnom značenju, i smrti supruga postoji očita istodobnost. Psihičko stanje, ako zanemarimo moguć ali ipak nedokaziv podržaj nesvjesnog, ovisi čini se, o vanjskom događaju. Ženina psiha ipak je bila isključena, jednako kao i ptice koje su se jatile na njezinoj kući i koje je promatrala. Iz tog mi se razloga čini vjerojatnim da je njezina nesvjesnost zapravo bila pobuđena. Jato ptica kao takvo ima tradicionalno proročko značenje.
To je također očito u ženinu vlastitom tumačenju, i zato se čini da su ptice predstavljale nagovještaj smrti. Liječnici u 19. stoljeću vjerovatno bi govorili o “privlačnosti“ ili “magnetičnosti“. Ali, kao što sam rekao, takve se pojave ne mogu objasniti uzročno, sve dok sebi ne dozvolimo najmaštovitije ad hoc pretpostavke.
Tumačenje ptica kao zlogukog predznaka se, kao što smo vidjeli, temelji na dva ranija podudaranja slične vrste. To još nije postojalo u vrijeme bakine smrti. Tamo je podudaranje bilo predstavljeno samo smrću i ptičjim jatom. I tada, i prilikom majčine smrti, podudaranje je bilo očito, ali u trećem slučaju to se moglo dokazati samo kad je umirući čovjek donesen u kuću.
Iz dela Sinhronicitet: načelo neuzročnog povezivanja
