Artnit

Ponedeljak, 04 Februar 2013 22:23

Legenda o Sizifu - čovek apsurda Istaknut

Ticijan Večeli - Sizif Ticijan Večeli - Sizif

Po grčkoj mitologiji, Sizif je bio osnivač grada Korinta i njegov prvi kralj. Ako je verovati Homeru, Sizif je bio najlukaviji i najmudriji čovek na svetu, dok druga verovanja kažu da je bio sklon prevari i pohlepi. Postoje različita mišljenja i o tome zašto je on postao uzaludan radnik.

Legenda kaže da je kralj Sizif video kako je Zevs, pretvoren u orla, ugrabio kćer rečnog boga Asopa. Asop se žali Sizifu koji nudi da mu kaže gde mu je kćer u zamenu za vodu. Saznavši za izdajstvo Zevs se strahovito naljutio i rešio je da Sizifa kazni poslavši po njega Tanatosa, boga smrti, da ga odvede u Had. Međutim, lukavi Sizif ga je okovao, strpao u gvozdeno bure i bacio u najdublji podrum svoje palate. Ljudi su prestali da umiru i da prinose bogovima žrtve. Na taj način bio je uzdrman poredak na kojem je počivala postojanost bogova i Zevs je poslao Aresa, boga rata, da oslobodi Tanatosa, koji je čim se oslobodio odneo Sizifovu dušu u podzemno carstvo. Međutim, pošto je znao šta mu se sprema, Sizif je naložio svojoj ženi da u slučaju njegove smrti ne prinosi žrtve bogovima. Tako su Had i njegova žena Persefona, vladari podzemnog carstva, uzalud iščekivali darove. Sizif im, praveći se da je veoma tužan i nesrećan, reče da je njegova žena postala bezbožna i bogohulna, i da bi bilo najbolje da ga vrate na Zemlju kako bi je opomenuo. Sizifova rečitost je postigla cilj, i on se vratio kući i nastavio da uživa u životu. Besan zbog takvog ponašanja, Had je ponovo poslao Tanatosa boga smrti koji je pričekao da Sizifu vino oslabi moć rasuđivanja posle jedne pijanke, pa mu je ugrabio dušu.

Pošto je postojala opasnost da bi ljudi ugledajući se na Sizifa mogli da izvlače korist iz sumnje u sveznanje i autoritet bogova, bogovi su kaznili Sizifa da neprekidno valja ogromni kamen na vrh jedne planine, ali tako da taj zadatak nikada ne može ispuniti - svaki put kada bi kamen dogurao do vrha, on bi se otkotrljao niz drugu stranu planine, pa Sizif stalno iznova započinje svoj mukotrpni i uzaludni posao.

Kada se danas kaže za nešto da je Sizifov posao, misli se na neki težak, uzaludan i često besmislen posao. Sizifova kazna se obično vidi kao suština apsurda. Zato se može smatrati da apsurdno znači nešto što nema nikakvu logiku, ili nešto što se dešava upkos svakoj logici i očekivanju.

Ako je ovaj mit tragičan, to je zato što je njegov heroj Sizif mudar. Savremeni radnik svaki dan radi iste poslove, a njegova vera nije ništa manje apsurdna. Ali, njegova vera je tragična samo u retkim momentima kada on postane mudri Sizif.

Razmatrajući savremenu individuu, uključenu u birokratizovanu strukturu društva, analizirajući duhovni život intelektualca lišenog svih iluzija o smislu sopstvenog postojanja, čuveni francuski pisac Alber Kami dolazi do zaključka da je postojanje čoveka apsurdno. Besmislenost čovekovog života u Kamijevim tekstovima oličava mitološki mit Sizifa. O čoveku apsurda Alber Kami kaže: "... on više voli svoju hrabrost i logiku. Prva ga uči da živi bez žalbe i da nastavi sa onim što ima, a druga ga obaveštava o njegovim granicama." A na kraju on zaključuje: "Ostavljam Sizifa u podnožju planine!... Sama borba da se stigne do vrha dovoljna je da ispuni ljudsko srce. Sizifa treba da zamislimo kao srećnog."

U životu svako gura manji ili veći kamen. Svaki čovek je bar malo Sizif i gura dalje. Ali, čovek je zaista slobodan ako svoje sposobnosti i mogućnosti iskoristi da kreira svoj sopstveni osećaj i razlog postojanja.

Pročitano 38111 puta Poslednji put izmenjeno Sreda, 02 Juli 2014 14:33
Više iz ove kategorije « Legenda o Tantalu 1984 »

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Društvo Legenda o Sizifu - čovek apsurda