Artnit

Ponedeljak, 13 Avgust 2018 10:39

Miloš Crnjanski - Utopljeno srebro, u Jadran i Sunce Istaknut

Brdo Marjan Brdo Marjan

Ali široko, u dubini, sa severa, Marjan, koji štiti od svakoga vetra, sav rascvetan. Nigde ovako gospodskog mesta. Meštrović je hteo da kupi ovo imanje, ali ga ponosita grofica nije prodala. Šarena kapela ostaje prazna pod mirisnim borovima što šume od pljuska talasa. Gore, na Marjanu, zelenom i crnom, opkopi i putevi beli od sunca, a, visoko u stenju, pećine iskušenika. Crkvica Sv. Nikole, crkvica sirotinje i lađara, gleda daleko na more. U njenoj maloj, okrečenoj, otvorenoj kuli, kao zelen plod, visi jedno zvono. Mirisne masline silaze do mora.

Sva je ova obala samo jedno vitko i divno, umorno i osetljivo telo, što se razgolitilo moru, u polukrugu sivog i rumenog stenja i belog snega na planinama.

U daljini, čak negde pred Makarskom, kao beli leptirovi, puno jedrilica.

Obala sva obrasla alojama; nad njom pevaju ševe. Mosor, koji se diže neizmerno pust pod nebom, zaklonio je bela sela sa zvonicima, oko kojih se krovovi crvene kao cveće. Svud nad morem, vruća i siva boja kamena; oblaci plove nad njim, a vuku po njemu svoje senke. Ljudi se razmileli i otkrivaju vinjage koje su prezimile. Ogromni rtovi, kao od merdžana. Utopljeno srebro, u Jadran i Sunce.

Iz eseja Split (zbirka eseja Naša nebesa)

Pročitano 2457 puta Poslednji put izmenjeno Ponedeljak, 08 Juli 2019 10:17

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Razglednica Miloš Crnjanski - Utopljeno srebro, u Jadran i Sunce