Iz dana u dan puštam niz reku poneki mali papirnati brod. Svaki od njih ukrasio sam krupnim, crnim slovima mog imena i sela u kojem živim.
Možda će neko preko sedam mora naići na moj brod i doznati kako se zovem i gde se nalazim. Cvetom iz očevog vrta zakitio sam sve svoje brodove: nadam se da će ovo jutros ubrano cveće prispeti do mraka nekome u ruke!
Porinuo sam svoj papirnati brodić, a kad sam pogledao u nebo, spazio sam čitavu flotu oblačića gde žurno dižu svoja bela jedra. Koji ih to neznani drug u igri pušta niz reku da se celim putem utrkuju s mojim papirnatim brodovima?
Kad padne noć, zakrilim rukom lice i snivam kako svi brodovi plove nekuda put dalekih zvezda...