Rabindranat Tagore - Papirni brodovi
Iz dana u dan puštam niz reku poneki mali papirnati brod. Svaki od njih ukrasio sam krupnim, crnim slovima mog imena i sela u kojem živim.
Možda će neko preko sedam mora naići na moj brod i doznati kako se zovem i gde se nalazim. Cvetom iz očevog vrta zakitio sam sve svoje brodove: nadam se da će ovo jutros ubrano cveće prispeti do mraka nekome u ruke!
Rabindranat Tagore - Dar
Želim da ti dam nešto, dete moje, jer mi plutamo strujom sveta.
Naši životi teći će odvojeno, a naša ljubav biće zaboravljena.
Ali ja nisam tako glupa da se nadam da mogu da ti kupim dušu svojim darovima.
Rabindranat Tagore - Savremeni čovek je zauzet izgrađivanjem svog sopstvenog kaveza
Civilizovan čovek se mnogo udaljio od kruga svog normalnog života. On je postepeno stvorio i razvio neke navike, koje su slične navikama pčela, tj. da se prilagodi svom svetu košnica. Zato često vidimo kako savremeni ljudi trpe od “ennui“ - dosade, svetskog “zamora“, duha koji se buni protiv svoje sredine bez opravdanih razloga.
Papirni brodovi
Jednostavna pesma Papirni brodovi iz dečje zbirke pesama Polumesec objavljene 1903. godine, čuvenog indijskog pesnika Rabindranata Tagorea zasnovana je na iskustvu iz detinjstva. Pesma pripoveda o detetu koje sanja i zamišlja da je neko drugi dok pušta male papirne brodove da plove rekom.
Rabindranat Tagore - Došlo je vreme da prodremo u riznicu naših predaka i da se njome koristimo za život
Postoje ljudi koji su ograničeni na moderno i veruju da je prošlost propala, da nam ona nije ostavila zaostavštinu, sem dugova. Oni neće da veruju da armiju koja maršira napred može da hrani pozadina. Dobro je podsetiti ih da su velike epohe preporoda u istoriji bile one u kojima su ljudi iznenada otkrivali seme misli u žitnici prošlosti.
Rabindranat Tagore - Samo ono što se postiže kroz žrtve postaje uistinu naše
Predavač, doktor Nalinakša, kada ga čovek posmatra na tribini, imao je mlad i dečački izgled. Mada je ušao u zrele godine, lice mu je sačuvalo mladalačku svežinu. Pored toga, na njemu se ogledala neka mistična ozbiljnost koja potiče iz dubine njegove savesti.
Rabindranat Tagore - Čovek ne može večito biti u društvu
- Priznajem, Džogen Babu, da čovek greši što je izvan društva, ali to ne znači da je on osobenjak. Izvesno je da čovek ne može večito biti u društvu, kao što ni mač ne može stalno biti u koricama. Onaj deo mača koji se skriva u koricama je glavni deo tog oružja; to je zajedničko svim mačevima. Na balčaku umetnik razvija svoju veštinu u šarama. Tako i ljudsko biće može ispoljiti svoju ličnost i izvan društva. Zaprepašćujuća je činjenica kako svet uspeva da vidi šta čovek radi u svom privatnom životu, u svojoj sobi.
Rabindranat Tagore - Gradinar, 41. pevanje
Čeznem da ti kažem najdublje reči koje ti imam reči;
ali se ne usuđujem, strahujući da bi mi se mogla nasmejati.
Zato se smejem sam sebi, i odajem tajnu svoju u šali.
Olako uzimam bol svoj, strahujući da bi to mogla ti učiniti.
Gradinar
Gradinar je jedna od najboljih zbirki pesama indijskog pesnika Rabindranata Tagora, objavljena 1913. godine. Zbirka sadrži 85 pesama u prozi. To je zbirka pesama o ljubavi - prema ženi, zemlji, prirodi, čoveku i svetu uopšte. Prvom pesmom Tagore uvodi čitaoca u čarobnu zbirku pesama koje dodiruju najdublje strune srca.