Bajka o caru Saltanu počinje kao lirska pesma osmeračkog stiha. Naime, slušajući razgovor tri sestre, car Saltan odlučuje da oženi najmlađu, jer je isticala rođenje deteta kao najvažnije, druge dve starije određuje da rade u dvoru kao kuvarica i pletilja. Car odlazi u rat, a žena mu rađa sina, princa Gvidona. Njene sestre su ljubomorne i šalju caru poruku da mu je žena rodila "nakazu neku jadnu". Služeći se lažima naređuju da njegovu ženu i dete zatvore u bure i bace u more. Samo more se sažali na njih, usliši njihove molbe i baci ih na obalu udaljenog ostrva. Godinama kasnije princ Gvidon odlazi u lov, gde spašava začaranu labudicu iz kandži ptice grabljivice. Labudica mu u znak zahvalnosti sazida neobičan grad u kojem on dobivši blagoslov majke postaje knez Gvidon i dokazuje se kao uspešan vladar. Ali, on počinje da čezne za ocem i svojim domom i labudica ga prvi put pretvara u komarca, drugi put u muvu, a treći put postaje osa koja odlazi na dvor. Na kraju, on izražava želju da se oženi, a labudica otkriva da je lepa princeza, koju on ženi i spaja se sa ocem od koga je silom i na prevaru odvojen posle svog rođenja. Nakon nekoliko neuspelih pokušaja, car Saltan posećuje neobičan grad na morskoj steni o kome se mnogo pričalo i pronalazi svoju ženu i sina.
Aleksandar Sergejevič Puškin je ispreo Bajku o caru Saltanu satkanu od niza prelepih stihova, punu magičnih preokreta i lepih prikaza. Mnogi su ovu bajku videli kao alegoriju na njegovo izgnanstvo i ponovno spajanje sa domovinom i bliskost sa ruskim carem Nikolajem.