bučno prikazivali podlost svojih suparnika, uzajamno otkrivali smicalice,
brbljali o pravdi, a nikad još nije bilo toliko nepravde kao sada, kad se o tome najviše govori, kleli se u jednakost, i sa uživanjem jedni druge kinjili,
zadovoljno razvijali zastave koje je gomila slepo pratila, tragali za novim idejama, činilo se da svet traži nove gospodare,
pomoći nije bilo, što je bilo razumno podsećalo je na cvetnu laticu zahvaćenu vetrom,
razum se sudario sa bezumljem, i bila je sreća kad preživi sudar.
Iz romana Ekhartov prsten