u dremljivom svetu što se komeša u mraku, u tami ljudskih želja oni se precizno orijentišu, naoružani su egzaktnim dokazima, u ruševnom rudniku pojmova zagađenih životnim idealima oni su stvorili sigurnost; ne mogu, međutim, da učine ništa ako neposvećene ruke, grešne strasti, ponekad zloupotrebe njihovu nauku, za to ne preuzimaju nikakvu odgovornost,
tu, kako im se čini, ne pomaže nikakav moralni prigovor, ljudi su budale, izdaju svet činjenica, srozavaju se u buntovnike, revolucionare, spasitelje, da bi zatim do kraja života žalili što su, umesto da poštuju činjenice, sledili diktatore,
razočaraju se u sve, tuže se na ljudsku sudbinu, izazivaju sažaljenje, kao ribe na suvom,
do toga je dovela ta toliko uzdizana ljudska pobuna, nezadovoljstvo; a da se to više nikad ne bi dogodilo, oni će učiniti najvažniji korak, ispitaće svaku pojedinu pločicu, i iz svake će izbaciti sve nepredvidljive, ćudljive, fatalne elemente, dovesti u sklad pravne norme i snagu materije,
srediće ih, iskoreniti iz njih sve što je nepromišljeno, ideje o savršenom delu,
svako će znati šta je odabrao, šta mu je zadatak, zato su se udubili u proučavanje večitog sveta tih pločica.
Iz romana Ekhartov prsten