Petar Kočić - Slobodi
Mnogi su vijekovi, mnoga pokoljenja i pjesnici slavili Tebe. Mnoga se svježa krv lila za Te i u ime Tvoje!
Sa Tvojih kao krv crvenih usana vječito šume i struje slatke i opojne riječi, koje vijekovima iz temelja potresaju, koje pregaženo roblje do uzdrhtalog zanosa ushićuju! Ti, o čista i svijetla ženo, od iskona rađaš, a Tvoja bujna i obla njedra kroz duboku i beskrajnu vječnost neodoljivo mirišu strasnim i razbludnim djevojaštvom koje zanosi i opija.
Petar Kočić - Moju dušu savladao teški jad: ni svijetla, providna dana, ni mirne, slatke noći
Moj je život maglovit, i kad god nastanu duge, jesenske kiše s namrštenim, mutnim nebom i blatavom zemljom, mene obuzme neodoljiva tuga i nemio, potajan bol koji me silno i nemilosno razdire. Tada me duša zaboli i srce zaželi da se ukloni negdje, daleko, daleko ispod ovog sumornog, teškog neba.
Petar Kočić - Jelike i omorike
Sa čistog, blistavog neba prosipa se živa, treperava, vesela svjetlost. Miriše drijemovac, to rano, dremovno, planinsko cvijeće. Po vlažnim proplancima zeleni se zadovoljni, kočoperasti kukurijek, a sa suvih prisojnih kamenjaka, izmeđ trule, spržene bujadi, počinju se plaviti mirišljave ljubičice.
David Štrbac
U građenju lika Davida Štrpca u satiri Jazavac pred sudom Petar Kočić je najviše iskazao svoj smisao za karakterizaciju ličnosti. Ovaj lik ima svoju potpunu fizionomiju kao retko koja ličnost u srpskom realizmu.