Artnit

Sreda, 28 Avgust 2013 20:17

Manastir Morača Istaknut

Manastir Morača je jedan od najmonumentalnijih srednjovekovnih spomenika Crne Gore. Iznad njegovog glavnog portala nalazi se uklesan zapis da je Stefan, unuk Stefana Nemanje, sagradio i ukrasio crkvu 6760. godine od postanka sveta, odnosno 1251-1252. godine po današnjem kalendaru. Nalazi se oko deset kilometara od Platija prema Kolašinu, na desnoj obali reke Morača, iznad mesta odakle izbija vodopad Svetigora, čije se vode slivaju u reku.

O ranoj istoriji manastira sačuvano je malo podataka. Kažu da je manastir sazidan od žutog kamena iz mesta Tušina, kraj Šavnika, koje je udaljeno kilometrima od manastira. O podizanju manastira postoje legende. Prema jednog legendi, narod iz ovog kraja je formirao kolonu u kojoj se kamen dodavao iz ruke u ruku, sve do Morače. Druga legenda kaže da je knez Stefan jedne noći, posmatrajući vodopad Svetigora, ugledao kako gori sveća. On je to shvatio kao znak od Boga i odlučio da na tom mestu podigne manastir.

Manastirski kompleks se sastoji od saborne crkve Uspenja Bogorodice, male crkve Svetog Nikole i zgrade konaka. Porta manastira je opasana visokim kamenim zidom sa dve kapije.

Glavna crkva manastira je jednobrodna bazilika sa kupolom i prostranom pripratom. Njena dužina je 22,70 m, širina 6,36 m, a visina do krsta na kupoli oko 23 m. Zidana je sigom, a portali su od sivog mermera. Po svom arhitektonskom obliku spada u najstariju grupu srpskih crkava takozvane raške škole. Građena je po ugledu na ranije vladarske zadužbine: Studenicu, Žiču i Mileševu. Posvećena je Uspenju Presvete Bogorodice.

U dvorištu manastira se nalazi mala crkva posvećena Svetom Nikoli koja je sagrađena u XVII veku. Po arhitektonskom obliku ona ne liči na crkvenu građevinu. Duga je i široka 5 m, a visoka oko 6 m.

Posebnu znamenitost manastira Morače predstavlja njen živopis. Stari živopis iz 1252. godine, koji je prekrivao sve zidove glavne crkve je sačuvan samo u đakonikonu, i to u lošem stanju. Monumentalnošću i snagom izraza izdvaja se 11 kompozicija iz života proroka Svetog Ilije. To je jedini poznati prizor ovog ciklusa u monumentalnom srednjovekovnom živopisu. Prikazano je rođenje Svetog Ilije, a zatim se hronološki ređaju scene iz njegovog života. Remek-delo je freska Gavran hrani proroka Iliju, gde je prikazan prorok Ilija u pustinji kraj obale reke Horata, sa gavranom koji ga hrani.

Manastir su u XV veku opustošili Turci, koji su skinuli olovni krov, a krovnu konstrukciju spalili. Do početka obnavljanja manastira 1574. godine, najveći deo fresaka je uništen. Iste godine izgrađen je u oltaru i srednjem hramu, novi živopis, koji i danas postoji. Prvo živopisanje je završeno 1578. godine. Freske sa severne strane oltarskog prostora obnovio je jedan od najznačajnijih živopisaca tog doba, pop Strahinja iz Budimlja oko 1617. godine. Tokom 1616-1617. godine jedan od najvećih slikara fresaka i ikonopisaca tog doba Georgije Mitrofanović slika freske na zapadnoj fasadi. Na ikonostasu se i potpisao kao slikar prestone ikone Bogorodice sa Hristom. Majstor Kozma 1639. godine oslikava malu crkvu Svetog Nikole, a tri godine kasnije i paraklis Svetog Stefana. Isti majstori su oslikali i većinu ikona na velikom bogato izrezbarenom ikonostasu. Sredinom XVII veka, za vreme igumana Antonija, manastir se ponovo obnavlja. Freske iz tog perioda zauzimaju posebno mesto u umetnosti iz vremena pod turskom vlašću. U ovaj period spada i freska iz paraklisa Jovana Preteče iz 1642. godine.

Živopis iz XVII veka u paraklisu Svetog Stefana i crkvi Svetog Nikole odlikuje se svežinom i lepotom kolorita i podseća na slikarstvo perioda kralja Milutina iz XIV veka.

Pročitano 7074 puta Poslednji put izmenjeno Ponedeljak, 13 Maj 2019 10:45

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Razglednica Manastir Morača