Razglednica
Mirča Elijade - Značenje pogrebnih maski
Postojanje zlatnih pogrebnih maski potvrđeno je čak još od drugog milenijuma pre nove ere u kritsko-mikenskom dobu. Možda o njima treba razmišljati kao o portretima, naročito portretima mrtvih, pošto su fini listići zlata modelovani na licu mrtvog čoveka. Rimljani su modelovali lica u vosku i bojili ih prirodnim bojama. Te maske su korišćene za vreme obreda za mrtve i kasnije su čuvane.
Vaza sa feniksom i božurima
U kineskoj umetnosti, božur je simbol bogatstva, moći i klase, zato je često viđena tema u tradicionalnom slikarstvu, svilenom vezu, nacionalnoj odeći i ukrasima. Prikazivan je na porcelanskim vazama sa feniksom, legendarnom mitološkom pticom koja se u Kini poistovećuje sa lepotom, čistotom, snagom i velikom srećom. Vaza sa feniksom i božurima pripada periodu dinastije Kang krajem XVII veka, periodu kineskog cara K'ang-hsija. Ova vaza se danas nalazi u muzeju umetnosti Metropoliten u Njujorku.
Skulptura krokodila
Krokodili su bili najopasnija stvorenja u egipatskom okruženju i tako su oslikavali suštinu zla. Sa druge strane, stari Egipćani su verovali da su se inkarnirali u dušu boga voda Nila Sobeka, koji je sakriven u močvari. U toj ulozi krokodili su predstavljali kosmičke i regenerativne moći i mogli su pratiti božanstva kao što je Isis. Tokom helenističkog i rimskog perioda, kultovi egipatske boginje magične moći i zdravlja Isis i helenističkog boga sunca i zagrobnog života Serapisa, zajedno sa elementima njihove egipatske ikonografije uključujući krokodila, širili su se na Mediteranu i stigli i u sam Rim. Skulptura krokodila, koja se danas nalazi u muzeju umetnosti Metropoliten u Njujorku pripada rimskom periodu.
Peđa Milosavljević - Jurimo uz mutnu Moravu između Kablara i Ovčara
Kolubara se krije između vrba. Reka u kojoj se niko ne kupa. Pesak je netaknut, beo, čedan, bez golih tela, ukrašen jedino senkama visokih kukuruza. Nekoliko skakavaca razdragano iskače u ovaj sunčani predeo sa novim tajanstvenim nagonom.
Žan Žozef Karije - Faun
Francuski vajar, keramičar i minijaturista Žan Žozef Karije je privukao pažnju sa "dezinhronizovanim", suptilno patiniranim bistama u kojima su spojeni naturalizam i simbolizam na Pariskom salonu 1881. godine. Bronzana skulptura Fauna iz 1893. godine, poznata i po nazivima Autoportret kao Mide, Glava Fauna i Faun koji spava, je jedan od njegovih najvažnijih radova, u kojoj hibridizacija čoveka i zveri kao da dobija pospane, melanholične nagone. Skulptura se danas nalazi u muzeju Orsej u Parizu.
Isidora Sekulić - Putovanje je nagon divan i problem opasan
Otići, to je mahnita nostalgija u čoveku, urođen nagon kojem se jedva odoleva. Daljina vuče, vijugava putanja vuče, more vuče, planina usisava. Vuče ono što volimo, vuče ono čega se bojimo. Deca rano slute putovanje: beže od kuće, od škole, beže "u svet". Zreo čovek hteo bi da je večeras makar za mikron drugde i dalje, nekim iskustvom osveženiji, potencijalniji no što je bio jutros.
Fransoa Pompon - Petao koji spava
Francuski vajar Fransoa Pompon, student Ogista Rodena u većem delu svog života je imao malo ili nikakvog komercijalnog uspeha. Od 1905. godine posvetio se isključivo predstavljanju životinja i postao poznat po stilizovanim figurama životinja. Bronzana skulptura Petao koji spava iz 1918. godine danas se nalazi u privatnoj kolekciji.
Hipokratovo drvo - Kos
Grad Kos, koji je glavni i najveći grad na istoimenom ostrvu poznat je po Hipokratovom drvetu, platanu koji se nalazi u centru. Veruje se da ga je zasadio utemeljivač savremene medicine Hipokrat pre 2400 godina i da je oko njega okupljao svoje učenike i prenosio medicinska znanja. Ali, verovatnije je da je stari platan koji se nalazi na istom mestu potomak tog drveta i da je zasađen pre nešto više od 550 godina.
Alberto Moravija - Indijsko siromaštvo može se zapaziti pre svega u tri glavna grada, Bombaju, Kalkuti i Madrasu
Prosjačenje je krajnja tačka indijskog siromaštva. Njega ne bi bilo, kada ne bi bilo veoma niskih nadnica, stalne nezaposlenosti, nedostatka socijalne pomoći, oskudice stanova i nedovoljnog vaspitanja, kako je to u stvarnosti.
Karl Miles - Prosjakinja
Švedski vajar Karl Miles je živeo u Parizu između 1897. i 1904. godine, gde je studirao umetnost, radio u ateljeu Ogista Rodena i polako postajao priznat kao vajar. Iako je obožavao grad, bio je pogođen velikim brojem prosjaka sa ispruženim rukama na ulicama. Tako je i modelovao statuetu Prosjakinje, koja ima dokumentarnu vrednost i humanističku snagu. Ovu statuetu je nekoliko puta izlagao na salonu Nacionalnog društva lepih umetnosti 1899. godine, a danas se nalazi u muzeju Orsej u Parizu.