Narodna pesma Molitva devojčina ima sedam stihova. Prvi narativni stih predstavlja uvod i u njemu se predočava lirska situacija. "Devojka je tiho govorila", ona se obraća bogu molbom "daj mi, bože, diziju dukata", kako bi kupila iglu od biljura da sašije jorgan od cveća, kojim bi pokrila Mujagu bećara. Ovim stihovima se ukazuje da je devojka siromašna i da nema nisku dukata kojom su devojke tog doba ukrašavale svoj vrat, ali i na snagu njene ljubavi. Jorgan koji devojka želi da napravi od cveća predstavlja simbol nežnosti i topline, bliskosti i ljubavi, izražava njenu ljubav prema bećaru, i predstavlja put za njeno približavanje. U svojoj molbi bogu devojka je dočarala topao i srećan kraj svoje čežnje. Kada sašije jorgan ona može da vidi da bećar ne spava i da san stalno beži od njega a u mislima mu je ona i njena ljubav prema njemu, jer "bećar spava, očiju ne sklapa".