Slomljena staklena grivna stoji za hindusku udovicu širom cele Indije, jer kad žena izgubi muža, grivne joj se slomiju na rukama. Tredžago razumede šta znači parče stakla. Dakov cvet raznoliko znači: “želja“, “dođi“, “piši“ ili “opasnost“, prema drugim predmetima što su uz njega. Jedan srdiš znači “ljubomora“, ali kad se ma koji predmet u pismu ove vrste udvostruči, gubi svoje simboličko značenje i vredi samo kao broj kojim se hoće da označi vreme, ili ako se još pošlje tamjan, gruševina ili šafran, označava mesto. Poruka je dakle glasila: “Udovica - dakov cvet i buza, - u jednaest sati“. Ono malo buze sve rasvetli Tredžagu. Vide da se buza odnosi na veliku gomilu krme za goveda o koju se spotakao u Emir Natovom sokaku - ova vrsta pisama ostavlja mnogo instiktivnom saznanju - i da poruka potiče od lica iza prozora sa rešetkama, od neke udovice. Prema tome, poruka je glasila: “Udovica, u sokaku gde je gomila buze, želi da joj dođeš u jedanaest sati“.
Dak - leguminozno drvo sa crvenim cvetom.
Srdiš - plod biljke Elletaria cardamom.
Iz pripovetke Preko međe (zbirka pripovedaka Pripovetke iz Indije)